Propise su zaobišli, džepove su natrpali: Obnovljene građevine trebale su izdržati 7 po Richteru

Pretprodaja stanova Posušje

Hoće li potres srušiti zgradu sagrađenu u posljednjih pedeset godina, upitao je novinar RTL Direkta u srijedu više građevinskih stručnjaka, dva voditelja gradilišta, dva projektanta i jednog doktora znanosti s Građevinskog fakulteta.

Svi su dali isti odgovor: “Neće se srušiti”. No svi su imali jedno “ako”.

“Ako je zgrada građena prema propisima.”

Nakon potresa u Skoplju 1963. uvedeni su propisi prema kojima su obavezni armiranobetonski zidovi. Poslije potresa u Banjoj Luci doneseni su još stroži građevinski zakoni, prema kojima sve zgrade moraju izdržati potrese do sedam Richtera, da bi nakon 1998. godine bio uveden najstroži, Eurocod standard, koji predviđa otpornost građevina na potrese od 9 po Richteru.

“Ako je zgrada građena prema propisima.”

Nakon potresa u Skoplju 1963. uvedeni su propisi prema kojima su obavezni armiranobetonski zidovi. Poslije potresa u Banjoj Luci doneseni su još stroži građevinski zakoni, prema kojima sve zgrade moraju izdržati potrese do sedam Richtera, da bi nakon 1998. godine bio uveden najstroži, Eurocod standard, koji predviđa otpornost građevina na potrese od 9 po Richteru, piše 24sata.

Posao obnove 158 tisuća kuća, težak 17,6 milijardi kuna, bio je “eldorado” za desetke snalažljivih likova s vezama u vlasti. Građevinske tvrtke su nicale kao gljive poslije kiše. Građevinski poduzetnik bilo je najpopularnije zanimanje. Sve je vodio ministar Jure Radić, a glavni inženjer bio je Ivan Žinić. U reportaži iz slavonskog sela Gornji Bogićevci, objavljenoj u Feralu 2001. godine, Drago Hedl pisao je kako se na tom poslu vidjela aktualnost poslovice o buretu koje drži vodu dok majstori odu. Ministar Jure Radić je, naime, htio impresionirati predsjednika Tuđmana pa ga je odveo u Bogićevce, koje je novinar bez okolišanja nazvao Potemkinovo selo.

Svaka od ukupno 700 obnovljenih ili ponovno izgrađenih kuća, pisao je list, bila je zaseban primjer graditeljskog fušeraja: “Crjepovi su probušeni, u razmak među ciglama mogu se ugurati prsti, izolaciju nema nijedna kuća, a prozore samo rijetke. U mnogima od njih ne postoje nikakvi uvjeti za stanovanje“. Iz onodobnih medija danas je moguće rekonstruirati rašireni model poslovanja u obnovi. Mnoge su tvrtke radnike, pisao je list, dovele na crno, iz Rumunjske. Nisu imali dozvole, a često puta ni kvalifikacije. Radnici su dovođeni iz inozemstva prema uhodanom obrascu. Jedan poduzetnik, povezan s ljudima koji odlučuju o obnovi, dobio bi posao. Potom bi angažirao podizvođača, a sam uzeo proviziju. Podizvođač bi uzeo jeftine strane radnike, a “štedio” je i na materijalu (serklažima koji jamče stabilnost građevine i armaturama). Tvrtke s ilegalcima često bi prije isplate plaća zaskočila inspekcija pa bi radnici bili najureni bez plaće, a onda dovedeni novi. Ključan je u cijelom poslu bio nadzor – ako nadzornik radova zaključi da stvari nisu izvođene propisno, nema novca.

No nadzornike su naručivali oni koji su plaćali radove, pa je kontrola bila rutinska, pro forma.

Danas se vidi koliko je to bilo važno. Novca za kvalitetnu obnovu bilo je dovoljno, ali je u hranidbene lance ugrađeno suviše dodatnih karika, pa je umjesto na armature i beton novac odlazio u džepove snalažljivih miljenika politike, a rezultate te sprege vidimo danas u izvješćima s potresom devastiranih terena.

Prije godinu dana, u prosincu 2019., BBC je javio kako su albanske vlasti nakon razornog potresa u Draču uhitile devet osoba “zbog sumnje da su počinile ubojstvo i zlouporabu položaja zbog urušavanja zgrada u prošlomjesečnom potresu”. Ukupno su tužitelji izdali 17 tjeralica za graditeljima, inženjerima i dužnosnicima osumnjičenima za kršenje sigurnosnih standarda. “Za osmoricom osumnjičenih“ objavio je BBC, “još se traga, a policija kaže da su neki pobjegli iz zemlje”. U potresu magnitude 6,4 po Richteru poginula je 51 osoba, a oštećeno je 14.000 zgrada.http

Deset godina ranije, nakon potresa u Turskoj, uhićeno je sedam građevinara. Dijelove Guardianova novinskog teksta na tu temu treba citirati zbog upadljive sličnosti s našom situacijom. “Turskog izvođača koji je sagradio stotine domova koji su se srušili tijekom prošlomjesečnog potresa policija je sinoć ispitivala u Istanbulu”, objavili su mediji. “Veli Gocer uhićen je u kući rođaka nakon što se skrivao gotovo tri tjedna. Izvođači građevinskih radova koji su ignorirali sigurnosne propise meta su široko rasprostranjene ljutnje javnosti.

Stručnjaci vjeruju da su tisuće života mogle biti spašene da su blokovi stanova pravilno izgrađeni”, napisao je The Guardian. “Brojni izvođači već su uhićeni, ali gospodin Gocer brzo je postao najozloglašeniji. U telefonskim intervjuima prije uhićenja navodno je priznao nepravilne građevinske postupke, poput miješanja morskog pijeska s betonom. Među ruševinama u Yalovi mogu se naći ploče razbijenog betona koji sadrže morske školjke, pa čak i komade smeća. Gospodin Gocer prosvjedovao je tvrdeći da, ako je kriv, nije bio sam.

U tome je, barem, u pravu. Čitav sustav podmazan sitnom korupcijom postao je vidljiv kad je potres pogodio jedno od najnaseljenijih regija u Turskoj. Izvođači građevinskih radova plaćali su mito lokalnim dužnosnicima i inspektorima kako bi brzo i jeftino gradili dok je tržište stanova cvjetalo. Sigurnosni propisi zanemarivani su u gradnji stambenih zgrada. Ta su kršenja postala očita kad su zgrade koje su pravilno izgrađene preživjele potres.

Čini se da vladini dužnosnici nerado preduboko istražuju sjenoviti svijet dobavljača, od kojih mnogi imaju utjecajne političke veze…”. Uhićenja odgovornih bila su izvedena tijekom vlade Bullenta Edzevita. Njegov nasljednik Tajip Erdogan puno više podsjeća na klasičnog hadezeovca. Nakon prošlogodišnjeg potresa od 6,8 na istoku Turske zapitao se: “Kako bismo trebali zaustaviti potrese?”. To je praktički isto ono pitanje koje je postavio bivši glavni inženjer, sad župan, Žinić.

Šef gradilišta i nadzor vide sve dok se kuća gradi, moraju vidjeti i znati dok se gradi. Kad je kuća gotova, mane postaju teže uočljive, tek se vremenom pokaže ovo što se sad pokazalo. Potres je, između ostalog, pokazao i da su zgrade koje su građene kvalitetno i unutar standarda izdržale potres. Nisu se raspale. I prema tadašnjim propisima, one su morale biti otporne na potresni rizik, to je bila norma nakon Skoplja. Zanimljivo je, inače, da se u Skopju – koje je pogodio potres iste snage kao ovaj banijski – nijedna zgrada koju su do 1963. godine u tom gradu gradila hrvatska poduzeća nije raspala, sve su izdržale“.

Kakve bi mogle biti sankcije ako DORH doista odluči otkriti krivce pa im na sudu dokaže krivnju? Izgledi za to nisu osobiti. Od obnove je prošlo 20 godina, a za mnoga eventualna kažnjiva djela nastupila je zastara.

Odvjetnik Milivoje Žugić rekao nam je da bi se moglo raditi o kaznenom djelu opasnog izvođenja građevinskih radova (postoji osnovni i kvalificirani, teži oblik kaznenog djela), dok je odvjetnica Jadranka Sloković rekla za N1 kako najprije treba prikupiti svu dokumentaciju vezanu za obnovu, nakon čega bi neovisni vještaci trebali ustanoviti što se točno događalo u kojoj građevini.

Vještaci bi, rekla je Sloković, trebali ustanoviti je li do urušavanja došlo zbog manjkavosti u izgradnji, a nakon cjelovite analize trebalo bi vidjeti radi li se o kaznenom djelu opasnog izvođenja građevinskih radova, zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju ili možda čak ratnom profiterstvu (to je najmanje vjerojatno). No realisti kažu kako ovdje ipak treba očekivati najpopularniji pravni aksiom u našoj zemlji – “tko je jamio, jamio je”.

1 komentar

Komentiraj!

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu od spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.