Rus ispričao kako mu je bilo 45 dana u ukrajinskom zarobljeništvu, kaže da su im za polazak u invaziju javili tek dan prije

Anton je ispričao i kako nije imao pojma da ide u rat, a Ukrajinci su ga pustili u jednoj razmjeni Još se navikavajući na svoje naoružanje i vojne napore, Anton se iznenada našao okružen ukrajinskim snagama.

Meci su fijukali oko njega, a jedan ga je pogodio ruku. “Bio je to naš prvi sukob s neprijateljem, nismo ni ispalili metka. Upali smo u zasjedu, a mi nismo mogli uzvratiti. Morali smo se predati”, rekao je 21-godišnji ruski vojnik Anton.

Antona su zarobile ukrajinske snage u blizini Mikolajiva 2. ožujka s još pet vojnika iz njegove postrojbe, dok su ruske snage izvodile ofenzivu na strateški važan grad s brodogradilištem u blizini Crnog mora. Anton, koji se zapravo zove drukčije, provest će sljedećih 45 dana u ukrajinskom zarobljeništvu.

Na kraju je pušten sredinom travnja, nakon što je Moskva dogovorila razmjenu zarobljenika s Ukrajinom. S Guardianovim novinarima razgovarao je s ruskog teritorija. Antonova priča vrlo je rijedak iskaz ruskog ratnog zarobljenika koji je razmijenjen, budući da su i Rusija i Ukrajina objavile vrlo malo informacija o sudbini stotina zarobljenih Rusa. Moskva ne objavljuje imena svojih vojnika zarobljenih u Ukrajini.

Međutim, tijekom njegovog zatočeništva, Antona je kao ruskog zarobljenika intervjuirao istaknuti ukrajinski vloger. Također je naveden kao zarobljeni ruski vojnik na web stranicama bliskim ukrajinskim vlastima. Jedan od članova Antonove obitelji za The Guardian je potvrdio kako je zarobljen u Ukrajini i potom razmijenjen.

The Guardian nije uspio provjeriti sve detalje njegove priče. Anton dolazi iz malog, udaljenog grada u Sibiru i kaže da je potpisao ugovor s ruskom vojskom prošlog prosinca, ubrzo nakon što je završio strukovnu školu. Sada smatra kako je trebao učiniti sve da izbjegne vojsku. Antonova postrojba prvo je posljednjih dana prosinca prebačena na poluotok Krim koji je anektirala Rusija, gdje mu je rečeno da sudjeluje u jednotjednoj obuci.

Kaže kako do tada praktički nije prošao nikakvu vojnu obuku koja bi ga adekvatno pripremila za rat punog razmjera. Kako su tjedni prolazili na Krimu, Anton je rekao da su se neki pripadnici njegove postrojbe počeli brinuti da će biti poslani u rat, što je tada još uvijek smatrao potpuno apsurdnim. “Mnogi mladi momci nisu mogli ni zamisliti da ćemo ići u rat. O tome su nam rekli u posljednjem trenutku, noć prije invazije.

U konačnici, zaista nije pošteno kako su se ruske vlasti ponašale prema meni. U Ukrajinu sam poslan potpuno nespreman”, ističe Anton. Antonove riječi o vojnoj postrojbi koja nije znala ništa o invaziji slične su iskazima brojnih drugih ruskih vojnika koji su također rekli kako nisu znali da idu u rat sve dok nisu prešli u Ukrajinu.

Vojni stručnjaci tvrde da je odluka da se velikom broju svojih vojnika ne govori o invaziji jedno od objašnjenja za neuspjeh ruske vojne kampanje. Dana 25. veljače, dan nakon što su ruske trupe ušle u Ukrajinu, Antonovoj postrojbi je naređeno da krene s Krima. Rekao je da su oklopnim vozilima dovezeni do predgrađa Mikolajiva, koji je bio pod snažnim napadima ruskih snaga u prvim danima rata. Dok su nastavili pješice, dio postrojbe se odvojio od glavnine i upao je u zasjedu ukrajinskih snaga 2. ožujka, manje od tjedan dana nakon ulaska u Ukrajinu.

Anton je rekao kako ga je prilikom zarobljavanja pogodio ukrajinski metak. Slomio mu je kost u ruci. Ubrzo nakon toga ukrajinske snage su mu stavile vreću na glavu i prebačen je u zatvorsku ćeliju, čiju lokaciju, kako je rekao, ni danas ne zna. U početku je životom u zatočeništvu dominirao strah. “Treseš se na najmanji zvuk. Svaki dan se nadaš da neće biti i posljednji i da nećeš biti ubijen”, prisjetio se Anton.

Kaže da nije bio fizički napadnut tijekom boravka u zarobljeništvu, ali je naveo da su ukrajinski stražari psihički mučili njega i druge ruske vojnike: “Stalno su nam govorili da je Rusija gotova, da pripadamo društvenom dnu. Prijetili su nam da će nas izgladnjivati”. Anton je dodao da su neki čuvari izgledali kao da su ga htjeli ozlijediti, ali je većina njih ostala mirna i nije dopuštala da im se pojavi životinjski instinkt.

Potpredsjednica ukrajinske vlade Irina Vereščuk, koja je zadužena za pregovore o razmjeni zarobljenika, nije odmah odgovorila na Guardianove zahtjeve za komentar. Prema Ženevskim konvencijama, zatočenje ratnih zarobljenika ne bi se trebalo smatrati oblikom kazne, već sredstvom za sprječavanje daljeg sudjelovanja u sukobu. Svakodnevna dosada ubrzo se pokazala kao najveći izazov, ističe Anton. “Ako smo imali sreće, dobili bismo nešto nasumično za čitanje. Ponekad bi nam dopustili da gledamo ukrajinsku propagandu na televiziji.

Većinu dana samo bismo zurili u zidove ispred sebe”, rekao je Anton i dodao da je tijekom zatočeništva tri puta premješten. U jednom trenutku zamolili su ga da snimi intervju o svom zarobljavanju s istaknutim ukrajinskim vlogerom. Ukrajinski dužnosnici omogućili su novinarima i vlogerima da intervjuiraju ruske zarobljenike. Snimke su pogledale stotine tisuća ljudi na YouTubeu, ali su se pojavile i kritike zbog kršenja Ženevskih konvencija.

“U takvoj situaciji, kao zatvorenik, shvaćate da zapravo ne možete reći ne. Pristajete na sve unatoč tome što su vam rekli da možete odbiti”, rekao je Anton. Naposljetku, početkom travnja, Antonu je rečeno da će ga zamijeniti za ukrajinskog vojnika. Iako su Rusija i Ukrajina sudjelovale u nekoliko razmjena zarobljenika, nijedna zemlja nije objavila gotovo nikakve detalje o mehanizmima razmjene.

Ukrajina je 4. travnja priopćila da drži oko 600 ruskih vojnih zarobljenika. Rusija ne objavljuje točne brojke, ali je krajem ožujka pravobraniteljica za ljudska prava rekla da se u Rusiji nalazi više od 500 ukrajinskih zarobljenika. Taj je broj u međuvremenu značajno porastao nakon što je najmanje 1000 ukrajinskih boraca, uključujući pripadnike bojne Azov, prebačeno na teritorij pod ruskom kontrolom kada su ruske snage prošlog tjedna zauzele čeličanu Azovstal u Mariupolju.

Ukrajina je rekla da će borci Azovstalja biti uključeni u razmjenu zarobljenika, ali neki ruski dužnosnici izjavili su da bi im se moglo suditi ili čak da će biti pogubljeni. Prema Antonovim riječima, bio je dio zamjene “jedan za jedan” u kojoj je sudjelovalo 17 drugih ruskih vojnika, a koja se dogodila u blizini ukrajinskog grada Melitopolja. Čim se vratio u Rusiju, sigurnosne su ga službe intenzivno ispitivale o vremenu koje je proveo u Ukrajini.

“Htjeli su znati mogu li mi još vjerovati. To je bila standardna procedura”, rekao je Anton. Ali tek nekoliko dana nakon što je otpušten iz ruske bolnice osjetio je sve posljedice koje je vrijeme u zatočeništvu ostavilo na njegovom umu i tijelu. “Tijekom zatočeništva blokirao sam većinu svojih emocija.

Samo sam pokušao ne razmišljati o svom životu. Ali sada imam strašne snove, jedva mogu spavati. Jako sam se udebljao”, rekao je Anton.

Anton je rekao da su mu ruske vlasti dale oko 2500 eura kao odštetu za ozljede. Prema ruskom vojnom zakonu, službenici ne primaju nikakvu posebnu naknadu za vrijeme provedeno u zarobljeništvu, a očekivalo se da će se Anton vratiti u službu nakon što se oporavi od ozljeda. Međutim, nakon iskustva u Ukrajini Anton sada traži sve načine da zauvijek napusti vojsku: “Samo se želim vratiti kući, čovječe, to je to. Sve što želim je otići kući”, kazao je.

Komentiraj!

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu od spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.