Pojedini prihodi i dalje ostaju predmet oporezivanja u Njemačkoj čak i onda kada zauvijek odjavite svoje prebivalište u toj zemlji.
Brojnim ljudima koji nakon više godina života u Njemačkoj donesu odluku o povratku kući ili preseljenju u neku drugu državu, prelazak preko granice predstavlja početak novog poglavlja. Ipak, njemačka porezna služba (Finanzamt) ne zaboravlja tako brzo one koji su joj plaćali poreze. Način na koji su posloženi porezni propisi u Njemačkoj omogućuje državi da poreze nerijetko ubire već pri samom odlasku, dok pod određenim okolnostima obveze prema fisku vrijede i mnogo godina poslije, kako piše Večernji.ba.
Njemački poznavatelji poreznog prava skreću pozornost na temeljna pravila s kojima svaki iseljenik mora biti upoznat kako ne bi doživio neugodne novčane šokove ni sankcije.
Tko je u opasnosti, a tko može biti bez brige?
Odmah valja pojasniti jednu stvar: za golemu većinu zaposlenika koji dobivaju uobičajenu plaću i vraćaju se s uštedom na svom računu, porez na odlazak uopće ne postoji. Onima koji su u običnim radnim odnosima, bez ozbiljnijih poslovnih udjela, dovoljno je da se propisno odjave i podnesu poreznu prijavu za razdoblje koje je iza njih.
Ipak, zakon oštro zahvaća pojedince i poduzetnike u nekoliko točno određenih slučajeva:
Kada kao privatna osoba imate vlasničke udjele u tvrtkama (jedan posto ili više).
Kada raspolažete većim ulaganjima u ETF-ove ili investicijske fondove (nabavne vrijednosti iznad 500.000 eura).
Kada ste prijavljeni kao obrtnik ili slobodni profesionalac (Gewerbe ili Freiberufler) te premještate svoje poslovanje.
Kada u Njemačkoj imate nekretnine koje i dalje dajete u najam.
Što se nužno mora prijaviti poreznoj upravi?
Kod odseljenja iz Njemačke obavezno se poreznoj upravi mora javiti nova adresa u inozemstvu te podmiriti sve zaostale obveze. Oni koji rade samostalno i vlasnici obrta dužni su formalno odjaviti svoju djelatnost (Gewerbeabmeldung).
„Finanzamt nakon toga najčešće traži detaljne odgovore: planira li se povratak u Njemačku te ostaje li u zemlji poslovna jedinica ili podružnica. Na temelju tih odgovora poreznici procjenjuju stvarne porezne posljedice odlaska“, pojašnjava njemačka odvjetnica za porezno pravo Esther Seibt-Pfitzner.
Uz to, dužnost predaje godišnje porezne prijave (Steuererklärung) ne nestaje sama od sebe. Za sve godine sve do trenutka iseljenja prijavu je potrebno predati u zadanim rokovima. Onaj tko to previdi, izlaže se opasnosti da uprava sama procijeni porez (a to obično znači osjetno veći iznos) te da protiv njega pokrene prekršajni ili kazneni postupak.
Pojedini prihodi ostaju oporezivi u Njemačkoj čak i ako trajno odjavite tamošnje prebivalište. Uobičajen primjer su zarade od iznajmljivanja nekretnina koje imate na njemačkom području.
U isto vrijeme, većina zemalja provodi načelo oporezivanja svjetskog dohotka, pa novi porezni rezident u državi u koju se doselio mora prijaviti sve svoje prihode iz cijelog svijeta. Premda je Njemačka sklopila sporazume o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s više od 100 država, ti ugovori ne otklanjaju odmah sve praktične poteškoće, pa u nekim slučajevima porezno opterećenje može biti i veće.
Naročito je oprezno potrebno postupati i s nasljedstvima i darovanjima. I do pet godina nakon što ste otišli iz Njemačke, darovi ili ostavina mogu biti podložni njemačkom porezu ako premašuju zakonom određene neoporezive iznose, a taj se rok još dodatno produljuje ako ostavinska masa obuhvaća njemačku imovinu.
Što predstavlja „Wegzugsteuer“ (porez na odlazak)?
Među najskupljim stavkama pri konačnom napuštanju Njemačke nalazi se upravo porez na odlazak (Wegzugsteuer). Odnosi se on na udjele u kapitalnim društvima (kao što su d.o.o. / GmbH ili d.d. / AG) uz dva preduvjeta:
Da je osoba tijekom prethodnih 12 godina barem sedam godina bila neograničeno porezno obvezna u Njemačkoj.
Da je u bilo kojem razdoblju unutar zadnjih pet godina imala u vlasništvu najmanje jedan posto udjela u nekoj tvrtki.
U toj situaciji Finanzamt zamišljeno postupa s odlaskom kao da je osoba svoj udjel prodala po aktualnoj tržišnoj vrijednosti. Razlika koja postoji između nabavne i tržišne cijene oporezuje se kao zamišljena dobit.
„Pri visokim procijenjenim vrijednostima, uz porez na dohodak, crkveni porez i solidarni prirez, efektivna stopa poreza brzo dosegne 48 posto i više – iako osoba zapravo nije prodala ništa niti je ostvarila ijedan euro stvarne zarade“, upozorava berlinski porezni odvjetnik Eugen Mehlhaf.
