Na jednoj se snimci vidi kako rođaci otvaraju bijelu vreću u kojoj je tijelo te ga golim rukama dodiruju. U drugom slučaju, kojem su prisustvovali djelatnici CARE Internationala, mještani su pogrebnom timu oduzeli lijes, otvorili ga i iz njega izvadili tijelo.
Pokušaji da se obuzda najsmrtonosnija epidemija ebole u Kongu sve više slabe. Zdravstvenim radnicima izostaju plaće. Lokalno pučanstvo ulazi u sukobe sa zdravstvenim službenicima oko toga kako se bolest prenosi, a mnogi čak sumnjaju i u to da uopće postoji. Kako prenosi Večernji.ba, najsvježiji pokazatelj koliko je stanje ozbiljno jest to da su zdravstveni radnici, razočarani zbog izostanka plaća, prekršili temeljne protokole za suzbijanje ebole i dopustili ožalošćenim obiteljima da diraju tijela svojih rođaka preminulih od virusa – postupak koji će gotovo zasigurno pomoći širenju bolesti, umjesto da ga zaustavi, kako izvorno navodi Wall Street Journal. Humanitarci su bili svjedoci takvih događaja, a barem su jedan i zabilježili kamerom. U Demokratskoj Republici Kongo epidemija je dosad usmrtila više od 3200 ljudi. Prema upozorenju Svjetske zdravstvene organizacije, broj mrtvih vjerojatno će nadmašiti onaj iz najgore dosadašnje epidemije ebole, koja je od 2014. do 2016. pogodila zapadnoafričke zemlje Gvineju, Liberiju i Sijera Leone te odnijela 11.000 života.
Zdravstveni stručnjaci ističu da se virus može zaustaviti ukoliko se zajednice na njegovoj putanji drže strogih zdravstvenih pravila. Ipak, središte epidemije u Kongu smješteno je u zabačenoj regiji koju pogađaju pobunjenici Islamske države, brojne druge naoružane skupine te duboko nepovjerenje prema stranim zdravstvenim djelatnicima i vladi u Kinšasi, udaljenoj 1900 milja. Dio djelatnika u kongoanskim centrima za liječenje ebole stupio je u štrajk u znak prosvjeda zbog neisplaćenih plaća. Mještani, kojima je doticanje preminulih rođaka dio obreda kojim ih šalju u zagrobni svijet, otjerali su zdravstvene ekipe koje su trebale provoditi propise o pokopima bez dodira s tijelom. Sada pak neki zdravstveni radnici ta pravila namjerno prekrše prosvjedujući zbog neisplaćenih naknada, tvrde humanitarci.
“Timovi koji sudjeluju u odgovoru na epidemiju ne primaju plaću i sada predaju mrtva tijela zajednici, koja već vjeruje da ebola nije stvarna”, izjavila je Noela Ndoole, djelatnica organizacije CARE International, nakon što je bila svjedokom nekoliko takvih događaja u kongoanskoj pokrajini Sjeverni Kivu. “Riskiramo da zbog ebole izgubimo još mnogo ljudi”, navela je. Jedan je njezin kolega prošlog mjeseca zabilježio incident u Mutiriju, u kojem su intervenirajuće osobe nosile zaštitnu opremu vlade te su, prema riječima lokalnih humanitaraca, bile zaposlene u kongoanskom Ministarstvu zdravstva. Iz Ministarstva nisu odgovorili na upite za komentar. Julien Harneis, viši koordinator Ujedinjenih naroda za ebolu, smješten u pokrajini Ituri gdje je kongoanska epidemija i buknula, kazao je na prošlomjesečnom brifingu da je mnogo zdravstvenih radnika uključenih u odgovor na epidemiju ogorčeno zbog odgode isplata. Harneis smatra da će agencijama UN-a na terenu u sljedećim tjednima vjerojatno nestati sredstava, čime će dodatno biti otežani pokušaji zaustavljanja bolesti koja je zarazila oko 160 zdravstvenih djelatnika, od kojih je 43 preminulo.
“Nismo u mogućnosti osigurati količinu novca potrebnu za isplatu radnika, što je dovelo do velikog nezadovoljstva među radnicima na prvoj crti. Svako kašnjenje u financiranju i provedbi čini ovu epidemiju smrtonosnijom, težom za zaustaviti i skupljom. Stoga nam je ta međunarodna potpora hitno potrebna”, rekao je. Sjedinjene Američke Države kongoanskoj su vladi dodijelile oko 80 milijuna dolara kao potporu sigurnim pokopima i za jačanje kapaciteta centara za liječenje ebole, ali je oslabljeni bankarski sustav u toj regiji, prema podacima UN-a, otežao da taj novac stigne do radnika na prvoj crti. SAD je Kongu, Ugandi i Južnom Sudanu obećao više od pola milijarde dolara za suzbijanje epidemije. Ostali donatori, među kojima je i Europska unija, obećali su dodatnih 400 milijuna dolara, kako navode Afrički centri za kontrolu i prevenciju bolesti.
Dodirivanje mrtvih odigralo je znatnu ulogu u širenju ebole u ranijim epidemijama, pa su kongoanske vlasti u žarišta uputile timove za sigurne pokope kako bi zaustavile prijenos virusa. U sadašnjoj epidemiji, koju izaziva rijedak soj Bundibugyo za koji nema odobrenog cjepiva, ti djelatnici tjednima nisu dobili naknade za rad u odgovoru na ebolu, prema navodima Svjetske zdravstvene organizacije i lokalnih humanitaraca. U događaju koji su snimili djelatnici CARE Internationala, zdravstveni je tim 12. kolovoza dopremljen u Mutiri, na rubu grada Butembe, kako bi obavio siguran pokop 25-godišnje žrtve ebole. Umjesto obavljanja pokopa, šestero mladih muškaraca i žena u vladinim zaštitnim odijelima ostavilo je tijelo u domu preminulog, zviždeći i pjevajući u znak prosvjeda zbog neisplaćenih plaća, kako se navodi u snimci koju su provjerili djelatnici CARE Internationala. Snimka pokazuje kako rođaci otvaraju bijelu vreću za tijelo i golim rukama dodiruju truplo. U drugom incidentu, kojem su svjedočili djelatnici CARE Internationala, mještani su od pogrebnog tima preuzeli lijes, otvorili ga i izvadili tijelo. Trojica su muškaraca preminulog izvadila iz vreće za tijelo, koju su odbacili u stranu, a potom tijelo vratila u lijes.
Nakon toga se oko tijela okupilo mnoštvo koje je pjevalo tužaljku na lokalnom svahilijskom dijalektu. Djelatnici CARE Internationala zabilježili su i taj prizor, ali na snimci nisu bili uočljivi vladini zdravstveni radnici. Od proglašenja epidemije prije četiri mjeseca Kongo je zabilježio oko 6600 slučajeva. U epidemiji u zapadnoj Africi trebalo je gotovo dvostruko dulje da se dosegne sličan broj zaraženih. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, ebola se prenosi izravnim dodirom s tjelesnim tekućinama, a tijela preminulih iznimno su zarazna. Dio pacijenata nalazi se u dijelovima istočnog Konga koje kontrolira pobunjenička skupina M23 i do njih državno osoblje ne može doći. Pobunjenici provode svoje mjere za suzbijanje ebole, uključujući i strogu primjenu pravila o sigurnom pokopu. Nepovjerenje mještana prema vlastima i dezinformacije o bolesti doveli su do napada na zdravstvene radnike. Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca priopćio je prošlog mjeseca da je desetak njegovih volontera ozlijeđeno u napadima dok su nastojali provoditi pravila o sigurnom pokopu. U posljednja tri mjeseca u 11 nasilnih napada uništena su i vozila hitne pomoći te druga oprema za hitne intervencije.
Prošlog je mjeseca rulja progonila kolonu vozila Crvenog križa ubrzo nakon što je iz susjedne Ugande ušla u Ituri. Okupljeni, od kojih su neki bili naoružani mačetama, pretukli su djelatnike, a jedan je pritom teško ozlijeđen. Dva vozila hitne pomoći u koloni bila su vandalizirana, priopćio je Crveni križ. “Svaki ozlijeđeni djelatnik i svaka oštećena hitna pomoć, vozilo ili oprema smanjuju sposobnost pružanja hitnih zdravstvenih i humanitarnih usluga, ugrožavajući još više života i otežavajući obuzdavanje epidemije”, stoji u priopćenju Crvenog križa. Nakon nasilnih napada Crveni je križ svoje djelatnike povukao iz nekih žarišta virusa.
