Spava pet sati dnevno: Toni iz Biograca danju muze krave, noću radi u pekari

U vremenu kada mnogi mladi traže sigurnost uredskih poslova i radno vrijeme “od osam do četiri”, 36-godišnji Toni Zelenika iz Biograca kod Širokog Brijega izabrao je drugačiji put – onaj koji podrazumijeva težak rad, malo sna i puno ljubavi prema rodnoj zemlji.

U razgovoru s Mariom Brkićem za Glas Hercegovine, Toni je izgleda jedan od rijetkih koji je odlučio nastaviti obiteljsku stočarsku tradiciju, ponosno slijedeći put svoga oca i strica.

Dan započinje u štali

Njegovo jutro počinje oko sedam sati. Prvi korak je odlazak u štalu, čišćenje prostora i priprema za mužnju šest krava. Ono po čemu je poseban jest činjenica da krave muze ručno, na starinski način. Iako priznaje da mu ruke često znaju zaboljeti, ne odustaje od metode koju je naučio još kao dječak.

Nakon jutarnjih poslova i pripreme sira, sa svojim “blagom” odlazi na ispašu na Mostarsko blato, točnije na područje Jara. Ondje zna provesti i do šest sati dnevno, uživajući u tišini i prirodi.

Iako mu u težim poslovima pomažu otac i brat, većinu obveza nosi sam.

Druga smjena počinje kad mnogi idu spavati

No, tu njegov dan ne završava. Nakon večernje mužnje i brige o životinjama, Toni odlazi na drugi posao – u pekaru. Ondje radi sve do jedan sat iza ponoći.

Sa svega pet ili šest sati sna dnevno, kaže da se ne bi mijenjao ni s kim.

„Naporno jest, ali sve se stigne. Spavam od jedan iza ponoći do sedam ujutro. Nekad malo odspavam i na Blatu dok čuvam krave“, iskreno priznaje.

Dodaje kako mu rad sa životinjama pruža poseban mir i zadovoljstvo koje, kako kaže, ne može mjeriti radom s ljudima.

Domaće je i dalje na cijeni

Unatoč iscrpljujućem tempu, njegovi proizvodi imaju stalne kupce. Mlijeko, svježi sir i meso koje proizvodi izuzetno su traženi, a kupci – većinom lokalni ljudi i obitelji iz Mostara – prepoznaju kvalitetu domaće hrane.

U vremenu kada je podrijetlo hrane često nejasno, mnogi se sve češće vraćaju provjerenim proizvođačima poput Tonija.

Iako mu je subota jedini slobodan dan za druženje i predah, ne žali se. S ponosom govori o djetinjstvu provedenom uz djeda i savjetima koje je tada upijao. Svojim primjerom pokazuje da se i danas, uz mnogo truda i odricanja, može dostojanstveno živjeti od rada na zemlji.

Posušje.info