Isus potiče na slavljenje Euharistije i propovijedanje Radosne vijesti spasenja
Što se tiče Lukina opisa Isusova ukazanja apostolima (Lk 24,36-49; Mt 28,16-20; Mk 16,14-18; Iv 20,19-23; Dj 6,1-8), valja reći da on veli kako je za vrijeme njihova apostolskog razgovora najednom stao Isus među njih i rekao im: “Mir vama!“ Otkud, kako, nitko nije ništa znao. Zato su se apostoli zbunili i prestrašili. Pomislili su da im se ukazao duh. Potom ih Isus upita zašto su se prepali, zatim zašto su im sumnje obuzele srce i um, te im pokazuje svoje probodene ruke i probijene noge. Time ih uvjerava da je on onaj koji je visio na križu na brdu Golgoti! Pozvao ih je da ga opipaju i da se uvjere pipajući i gledajući da on nije duh koji nema tijela s kostima, nego on je uskrsli koji ima tijelo s kostima, te svoj Božanski Duh. Nakon što je izgovorio ove riječi, pokazao im je svoje ruke i noge. Oni su se obradovali toliko da još nisu očitovali svoju vjeru, nego su se samo čudom čudili i iznenađeno divili. U tom ih Isus upita imaju li tu štogod za jelo. Oni mu pruže komad pečene ribe, koju je uskrsli Krist uzeo svojom rukom i naočigled njima pojeo blagujući je.
Poslije toga Isus im je otpočeo govoriti, podsjećajući ih na sve ono što im je zborio dok je s njima boravio u Svetoj Zemlji, te je dodao da se treba ispuniti sve ono što je zapisano o njemu u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima. Tom zgodom otvorio im je pamet da se upute na Pisma i da ih mogu razumjeti, a u Svetim Pismima je zapisano da će Krist trpjeti i treći dan ustati od mrtvih iz groba, te će se u njegovo ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha svim narodima počevši od Jeruzalema. Apostoli su tome svjedoci, koje Isus šalje u svijet, a obdaruje ih i Obećanjem Oca svojega. Zamolio ih je da ostanu u Jeruzalemu sve dok ih ne pohodi Duh Sveti, dok se ne obuku u Silu odozgor.Valja zamijetiti vrlo bitan detalj, a taj je da je Uskrsli pojeo komad pečene ribe, koja se u njemu istoga povijesnoga i vremenskoga časa preobrazila u uskrsnu ribu, čime se nagovješćuje da će o uskrsnuću sve dobiti svoju novu dimenziju, a čovjek će biti posebno vrednovan jer ga je Bog stvorio kao krunu svojih stvaranja, a to glavno umno stvorenje je malo manje od Boga, malo manje od anđela, slavom i čašću on je ovjenčan (usp. Ps 8), a sva ostala bića što ih je stvorio, u službi su čovjeku, mušku i žensku, te svojim postojanjem slave Boga Stvoritelja.Evanđelist Marko u svome evanđelju samo kratko navodi da se Isus ukazao u drugome obličju dvojici od svojih učenika, i to na putu dok su putovali u selo. Tu vijest javili su svojoj braći ali nisu im povjerovali (usp. Mk 16,12-13). Evanđelist Luka opsežnije je opisao ovo ukazanje učenicima na putu u Emaus (Lk 24,13-35), o čemu slijedi razmišljanje.Dvojica Isusovih učenika od više njih toga blagoslovljenoga dana pješačeći putovala su u selo Emaus, koje je udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija (jedan stadij je vrijednost u rasponu od oko 185 do 264 m, olimpijski stadij je duljine 192 m), što je oko 15 km. Međusobno su razgovarali o svemu što se događalo s Isusom, a napose tih četiriju svetih vazmenih dana: Veliki četvrtak, Veliki petak, Velika subota i Nedjelja – Uskrs. I u tijeku hoda i razgovora sustiže ih Uskrsli Isus, te nastavi hod s njima. Nisu osjetili ni čuli ni kad stiže, ni kako im se pridruži, a nisu ga ga odmah ni prepoznali, a osim toga oni znaju da je Isus nakon smrti na križu pokopan u grob, pa su upravo o tome i razgovarali prisjećajući se Isusa iz njegova ovozemaljskoga djelovanja kroz tri godine, pogotovo njegovih riječi i djela.
Luka kaže u ovome evanđeoskom odlomku da je ovoj dvojici snuždenih učenika bila uskraćena njihovim očima mogućnost prepoznavanja Uskrsloga Isusa. Isus ih je priupitao, iako je on to zaista znao, o čemu razgovaraju, odnosno što putem pretresaju između sebe. U tom trenu Kristova upita oni se zaustave, te mu učenik poimence Kleofa postavi pitanje: “Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu, te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?“ Isus je priupitao o čemu se tu radi, a onda je Kleofa rekao da je tu riječ o onome što se dogodilo s Isusom Nazarećaninom. I nastavlja tumačiti upravo onako kako su razgovarala njih dvojica putnika u selo Emaus. Oni su govorili da je Isus moćni prorok ne samo na riječima nego i svojim djelima pred svojim Ocem i pred svim narodom. Zatim mu je Kleofa dalje tumačio na koji je sve način uhićen i predan glavarima svećeničkim i vijećnicima, zapravo tadašnjoj židovskoj vjerskoj i civilnoj vlasti. A predan je da bude osuđen na smrt raspećem na križ, što je rimski način izvršavanja kazne, dok je židovski oblik bio kamenovanje. I sve se to zbilo. Dalje Kleofa pripovijeda kako su se oni nadali da će on otkupiti, osloboditi Izraela. Izrekavši toliko o Isusu, zastao je i dalje nastavio da je, osim svega toga i mnogočega drugoga o tome Isusu, ovo već treći dan što se to dogodilo s njime.
Kleofa veli da su Isusove učenike i apostole zbunile i žene neke od njihovih. One su u praskozorje otišle na Isusov grob da mu prema običajima pomažu tijelo, međutim, te žene su zatekle otvoren i prazan grob, u kojem nije bilo Isusova tijela. Preplašene da nije ukradeno Isusovo tijelo stigle su do učenika. Rekli su im upravo tu činjenicu da je grob prazan i da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je Isus živ. Potom su i neki od apostola otišli na grob, te su vidjeli svojim očima isto što su im rekle i žene, ali Isusova tijela nisu vidjeli.
Tada je njihov blagi i vedri suputnik njima dvojici smrknutih i zabrinutih putnika rekao: “O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi, te uđe u svoju slavu?“ Otpočeo je njima opsežnu katehezu u hodu (sinodalni uskrsni hod). Govorio im je o svemu što piše o njemu od Mojsija i proroka do svih drugih svetih pisama. Oni su bili toliko pretvoreni u slušanje i motrenje svoga dragoga suputnika. Nisu ni osjetili kako tako brzo stigoše u Emaus. Isus je htio nastaviti svoj sinodalni hod za nas, ali oni su toliko navaljivali govoreći: “Ostani s nama, jer zamalo će večer i dan je na izmaku.“ I Isus se svratio u kuću jednoga od njih i bio počašćen u toj kući. No, i on je njih počastio i to najsvetijim kruhom što ga je on pretvorio svojim blagoslovom, isto kao u onoj dvorani Posljednje večere u Jeruzalemu kad je uspostavio Euharistiju i svećenički red. Oni su posebno gledali kako njihov suputnik uzima kruh, izriče blagoslov, zatim razlama i daje im da blaguju. Gledajući to, njima su se oči otvorile za gledanje u biti istoga onoga svetoga događaja uspostave presvete Euharistije na Veliki četvrtak. I upravo u tom trenu iščeznuo je s očiju koje su ga vidjele i um sa srcem prihvatio prepoznavši ga. Tada su jedan drugome pripovijedali svoja iskustva s puta kako im je gorjelo srce dok im je tumačio sve o sebi u Pismu.
Bez obzira što se priližavala večer i dan išao svome kraju, njih dvojica putnika ostavili su kuću i svoje najmilije u njoj, koji nisu izrijekom spomenuti, te su se žurno uputili u Jeruzalem i za dva i pol sata ubrzanoga hoda stigli su do apostola. Zacijelo i Mjesec im je s vedroga zvjezdanoga neba osvjetljavao put i poticao ih na žurni hod. U tome svetome gradu našli su na okupu Jedanaestoricu apostola i sve ostale koji su bili s njima u molitvi i razmišljanju o Isusu.
Stigavši do apostola u njihovu jeruzalemskom svratištu, saznali su od njih: “Doista, uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!“ Tada su ova dvojica Isusovih učenika apostolima i učenicima u tome svratištu ispripovijedali sve u detalje ono što se njima dogodilo na putu prema Emausu, te kako je On, Uskrsli bio dragi gost u njihovoj kući, a o tome su posebno radosno pripovijedali, kojega oni htjedoše pogostiti, ali on je njima uzvratio čašćenjem, te su ga tada prepoznali u “lomljenju kruha“ (usp. (Lk 24,13-35), tj. u slavljenju Presvete Euharistije kojom su se nahranili u toj prigodi.
(Don Ilija Drmić)
