Dok se najveći dio građana tijekom najtoplijih mjeseci sprema na odmor i predah, za vatrogasce upravo tada nastupa najnapornije doba godine. Sati provedeni na požarištima, iscrpljenost i žrtvovanje osobnog života njihova su svakodnevica, a u pozadini svega stoje ljudi koji su vlastitu sigurnost spremni gurnuti u drugi plan.
Za vatrogasce ljeto je razdoblje u kojem se radno vrijeme teško uopće može tako nazvati. Poziv u pomoć može doći u svakom trenutku, a iza svakog odlaska na teren stoje osobe koje riskiraju sebe kako bi spasile druge. Diljem BiH pokrivenost gotovo svih požarišta bila je stalna, a postrojbe su na terenu ostajale i po 70 sati, kako prenosi RTV Herceg-Bosne.
“Bilo koji posao da bi se odradio, a kamoli ovaj kad su i životi ljudi u opasnosti, kad su životi u opasnosti, kad su materijalna dobra u opasnosti, morate biti koordinirani. Morate u svakom momentu znati gdje su vam ljudi, da ne bi došlo, do ne daj Bože, nepredviđenih situacija. Ma da, uvijek u ovome poslu dolazi do nepredviđenih situacija”, pojasnio je Mate.
Osim manjka ljudi, veliki problem predstavlja i oprema. U svakodnevnim intervencijama BiH raspolaže s više od 500 vatrogasnih vozila, no dio njih star je i po nekoliko desetljeća. Na požarištima pomoć stiže i iz zraka, iako vatrogasci procjenjuju kako bi trebalo imati najmanje četiri Airtractora. Posljednja revizija ukazuje i na nedostatak kadra.
“Kad vidite da je u čitavoj Federaciji BiH negdje oko 1000 vatrogasaca, to je malo. Puno problema postoji, sustav nije uređen kako treba. To smo vijedli evo sad i sa ovim požarom u HBŽ-u i u HNŽ-u. U čitavoj državi na požarištima smo to vidjeli, da sustav ne funkcionira kako treba”, nadodao je.
Dok se vatrogasne postrojbe širom BiH bore s manjkom osposobljenog osoblja, u Čapljini za sada imaju dostatan broj vatrogasaca raspoređenih u dvije postaje. Među njima je i Mario Prskalo, koji vatrogasnu odoru nosi već gotovo tri desetljeća. Iza sebe ima brojne intervencije, a naglašava kako će svoju dužnost obavljati sve dok mu zdravlje bude dopuštalo.
“Pa, od prvog dana kad sam počeo to raditi našao sam se u tome poslu. Sticajem okolnosti tako se nastavilo i dalje kroz život. Bilo je, ne može se ništa posebno izdvojiti, ali bilo je dosta situacija nezgodnih. Što se tiče i požara, prometnih nezgoda i drugih nekih intervencija i stvari s kojima dolazimo u susret”.
Godine u službi prolaze i mijenjaju se, no spremnost da se pomogne bližnjemu ostaje nepromijenjena. Baš zato njihova požrtvovnost, odricanje i hrabrost zavrjeđuju naše poštovanje, i to ne samo u mjesecima kada plamte požari, već kroz cijelu godinu.
