Značajne promjene čekaju radnike u Federaciji BiH ukoliko novi Zakon o radu prođe u obliku u kojem je predložen. Prema prijedlogu, s jednim radnikom bit će moguće potpisati najviše tri uzastopna ugovora na određeno vrijeme unutar dvogodišnjeg razdoblja.
Radnike u Federaciji BiH očekuju krupne promjene bude li novi Zakon o radu usvojen onako kako je predložen. Prednacrt tog zakona Federalno ministarstvo rada i socijalne politike proslijedilo je Vladi FBiH u siječnju 2026., a nakon što ga ona prihvati, na red dolaze parlamentarna procedura i javna rasprava. Novi propis moći će stupiti na snagu tek kada ga usvoje oba doma Parlamenta FBiH, prenosi Večernji list.
Među najvećim novostima ističe se to da ugovor na neodređeno vrijeme postaje temeljni oblik zapošljavanja. Zapošljavanje na određeno bit će dopušteno jedino uz jasan i objektivno opravdan razlog, kao što su zamjena privremeno odsutnog radnika, angažman na vremenski ograničenom projektu ili privremeno povećanje količine posla. Kao što je navedeno, s istim radnikom moći će se zaključiti najviše tri uzastopna ugovora na određeno tijekom dvije godine. Svako produljenje ugovora aneksom smatrat će se novim ugovorom, dok prekid kraći od 60 dana neće narušiti kontinuitet. Kada istekne dvogodišnji rok ili se potroše tri ugovora, isti se radnik kod istog ili povezanog poslodavca na određeno može ponovno angažirati tek nakon proteka šest mjeseci.
Nastavi li radnik raditi i nakon isteka ugovora ili bude li na određeno radio dulje od dvije godine bez zakonski priznatog prekida, njegov bi se ugovor tretirao kao sklopljen na neodređeno vrijeme. Isto bi vrijedilo i za osobu koja uz naknadu radi bez pisanog ugovora, izuzev ako poslodavac pred sudom dokaže drukčije. Zaposleni na određeno trebali bi uživati jednaka prava i uvjete rada kao i kolege na neodređeno koji obavljaju iste ili slične poslove. Poslodavci bi ih bili dužni obavještavati i o otvorenim mjestima za stalno zaposlenje. Zasebno se regulira i sezonski rad. Ugovor za sezonske poslove mogao bi vrijediti najviše šest mjeseci u godini, a poslodavci bi unaprijed morali odrediti koji se poslovi ubrajaju u sezonske.
Za brojne će radnike jedna od ključnih izmjena biti 30-minutna stanka koja se uračunava u radno vrijeme za one koji rade barem šest sati dnevno. To praktično znači da radnik s radnim vremenom od 8 do 16 sati zbog stanke više ne bi morao ostajati do 16.30. Prekovremeni rad trebao bi ostati iznimka i biti opravdan isključivo stvarnim izvanrednim okolnostima. Manjak radnika više se ne bi smio navoditi kao razlog za prekovremeni rad. Poslodavci bi uz to bili obvezni voditi točnu evidenciju radnog vremena, čime bi radnicima bilo lakše dokazati eventualni neplaćeni prekovremeni rad. Prednacrt predviđa najmanje 20 radnih dana plaćenoga godišnjeg odmora, a maloljetnicima i onima na teškim radnim mjestima jamčilo bi se najmanje 25 dana. Ukida se gornja granica trajanja godišnjeg odmora, pa bi kolektivnim ugovorom ili pravilnikom mogao biti utvrđen i dulji odmor.
Godišnji odmor bilo bi moguće koristiti u nekoliko dijelova. Prvi dio morao bi obuhvatiti najmanje 12 radnih dana i biti iskorišten do kraja tekuće godine, a preostali dio najkasnije do 30. lipnja iduće godine. Radnik bi imao i pravo jedan dan godišnjeg odmora uzeti kada mu odgovara, uz prethodnu najavu poslodavcu. Za sklapanje braka, rođenje djeteta, težu bolest ili smrt člana uže obitelji predviđeno je do sedam radnih dana plaćenog dopusta na godišnjoj razini. Očevi bi stekli pravo na dopust nakon rođenja djeteta, dok bi jedan roditelj dobio slobodan dan povodom polaska djeteta u prvi razred osnovne škole.
Predviđeno je i od četiri do šest plaćenih slobodnih dana za vjerske i tradicijske potrebe. Jednom tjedno radnik bi mogao iskoristiti do 60 minuta za vjerske potrebe, a i to bi se vrijeme ubrajalo u radno vrijeme. Novi zakon podrobnije regulira i rad na daljinu, agencijsko zapošljavanje, probni rad te anekse ugovora. Kod promjene uvjeta rada poslodavac bi morao pisano obrazložiti razloge za aneks, a radnik koji ga potpiše ne bi izgubio mogućnost da naknadno pred sudom osporava njegovu zakonitost. Predložena su i preciznija pravila za rad na crno, dok se radnicima bez ugovora daje jača pravna zaštita.
Novi Zakon o radu tako bi zaposlenima trebao pružiti veću razinu sigurnosti, ali istodobno i jasnije obveze poslodavcima. Ostaju li sve predložene odredbe u konačnom tekstu, znat će se nakon što završe javna rasprava i parlamentarna procedura.
