Ograničenje vožnje prema posljednjoj brojci registracijske oznake uvedeno je davne 1979. godine.
Bosnu i Hercegovinu je zahvatio novi val poskupljenja goriva, pri čemu vozače najviše brine porast cijene dizela. Cijena litre dizela na nekim benzinskim postajama već je prešla granicu od 3,70 KM, a poskupljuje i benzin. Tako je, primjerice, jučer (petak, 18. rujna) prosječna cijena dizela bila 3,68 KM po litri (u rasponu od 3,41 do čak 3,98 KM po litri). Posljednje izmjene cijena na pojedinim postajama znače poskupljenje od desetak, a mjestimično i više feninga po litri. Iako se u Europi pretežno raspravlja o tome za koliko će skočiti cijene benzina i dizela, spoj rasta prinosa na američke dugoročne obveznice i poskupjele energije već uzrokuje ozbiljne gospodarske i političke posljedice širom svijeta. Ono što izaziva zabrinutost jest pitanje što nam se sprema u bliskoj budućnosti. Prema pojedinim najavama, litra bi ubrzo mogla dosegnuti i 4 KM. No, još više zabrinjava mogućnost nestašice, piše Večernji list BiH.
Dugačke kolone ispred benzinskih postaja, ograničene količine goriva, sustav vožnje “par-nepar” te na koncu bonovi kojima se propisivalo koliko benzina jedan građanin uopće smije kupiti. Upravo je tako izgledala svakodnevica u bivšoj Jugoslaviji na početku osamdesetih, u razdoblju snažne energetske i gospodarske krize. Nešto manje od pola stoljeća kasnije svijet se iznova nalazi pred ozbiljnim poremećajima na tržištu energenata, pa se ponovno postavlja pitanje koje je tada djelovalo gotovo nezamislivo: može li gorivo iznova postati roba koju nije problem samo platiti, već i – nabaviti? U Jugoslaviji se stanje nije urušilo preko noći. Nakon što su cijene nafte na svjetskom tržištu snažno porasle, zemlja je sve teže dolazila do dostatnih količina energenata. Tome su dodatno pridonijeli gospodarska kriza i manjak deviza nužnih za uvoz.
Potkraj sedamdesetih ispred benzinskih postaja stvarale su se dugačke kolone, a 1979. godine uveden je propis o ograničenju vožnje prema posljednjoj brojci registracijske oznake. Vozilima s parnim i neparnim brojevima bilo je zabranjeno voziti istoga dana. Namjera je bila smanjiti potrošnju i olakšati opskrbu gorivom, no ta mjera nije donijela rješenje. Nestašice su se protegnule, a građani su sve više sati provodili u čekanju pred benzinskim postajama.
Do najstrože mjere došlo je u listopadu 1982. Uvedeni su bonovi za gorivo, pri čemu je vlasnik osobnog vozila smio mjesečno nabaviti najviše 40 litara. U današnjim okolnostima teško je pojmiti što je to podrazumijevalo. S 40 litara automobil koji troši 8 litara na 100 kilometara mogao je prevaliti tek oko 500 km. Za brojne osobe koje su svakodnevno putovale na radno mjesto to nije bilo dostatno ni za temeljne mjesečne potrebe. Sudeći prema podacima navedenima za ono doba, prosječna plaća kretala se oko 8000 dinara, dok je litra Supera koštala 26 dinara. Zbog toga su bonovi postali iznimno vrijedna roba. Ljudi su nastojali doći do dodatnih zaliha goriva iskorištavajući pravo na bonove za razne strojeve – od motornih pila i kosilica do traktora i drugih vozila. Iznjedrilo se i crno tržište bonovima. Taj je sustav dokinut tek pri kraju 1984., odnosno ograničenja su prestala važiti 1. siječnja 1985.
Danas se svijet iznova suočava s ozbiljnim energetskim šokom, no okolnosti nisu jednake. Naftno tržište u rujnu 2026. nalazi se pod jakim pritiskom zbog poremećaja na Bliskom istoku, teškoća s transportom kroz ključne pomorske rute i napada na energetsku infrastrukturu. Cijena Brent nafte posljednjih je dana ponovno premašila 100 dolara po barelu, a poremećaji su se preselili i na tržište dizela i drugih prerađenih goriva. Osobito je osjetljivo pitanje Hormuškog tjesnaca, kroz koji prolazi znatan dio svjetske trgovine energentima. Međunarodna agencija za energiju upozorila je kako su poremećaji već snažno pogodili globalnu ponudu nafte, dok su zalihe i dostupnost pojedinih naftnih prerađevina pod pritiskom. Sudeći prema najnovijem izvješću IEA-e, svjetska ponuda nafte u 2026. trebala bi biti osjetno manja nego što se prethodno predviđalo. Za europske potrošače posebno je zabrinjavajuće to što se posljedice ne zaustavljaju na benzinskoj postaji. Poskupi li sirova nafta, rastu i troškovi proizvodnje goriva, prijevoza, poljoprivrede i industrije. Dizel je od osobitog značaja jer pokreće znatan dio gospodarstva.
Stoga poremećaj u opskrbi gorivom vrlo brzo može prerasti u problem cijena hrane i drugih proizvoda. Hoće li se ponoviti jugoslavenski scenarij? Trenutačno nema temelja tvrditi da Europu ili BiH očekuju bonovi i sustav “par-nepar”. Suvremeno je tržište otvorenije, na raspolaganju je više dobavnih pravaca, strateške zalihe i mogućnost preusmjeravanja uvoza. Ipak, povijest svjedoči o tome što se zbiva kada poremećaj opskrbe potraje dovoljno dugo i kada se istodobno pojave visoke cijene, problemi s prijevozom i ograničena dostupnost energenata. Baš zato ključna pouka iz osamdesetih nije da će se povijest neizbježno ponoviti, nego da energetska kriza može vrlo brzo iz problema cijene prijeći u problem dostupnosti. Današnja se Europa još ne nalazi u tom položaju, no zbivanja na svjetskom tržištu otkrivaju koliko je opskrba energijom i nadalje ranjiva na ratove, pomorske blokade i poremećaje proizvodnje. A ako bi se takvi poremećaji protegnuli na mjesece, pitanje više ne bi bilo samo koliko će stajati litra goriva, nego hoće li ga na benzinskoj postaji uopće biti dovoljno za sve kojima je potrebno.
Pridružite se WhatsApp kanalu Posušje.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Posušja, Hercegovine, BiH i svijeta. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.
