Jeste li ikada primijetili da gotovo uvijek sjedite na istom mjestu? Ista stolica na sastanku, isto mjesto za blagovaonskim stolom ili uvijek ista strana aviona kada birate sjedalo unaprijed. Ako vam to zvuči poznato, niste jedini.
Ovakvo ponašanje dobro je poznato ambijentalnoj psihologiji, a objašnjava se pojmom teritorijalnosti – mehanizma prostorne organizacije koji se u svakodnevnom životu očituje češće nego što mislimo.
„O teritorijalnosti se obično razmišlja u kontekstu agresije i obrane, primjerice kada se sukobljavaju države ili bande, no zapravo je njezina najčešća svrha održavanje mira“, objašnjava Robert Gifford, profesor psihologije sa Sveučilišta Victoria.
Tiha pravila prostora
„Većinu vremena većina ljudi zauzme određeni prostor, a ostali to prešutno prihvate“, ističe Gifford. Upravo se to događa u učionicama, uredima ili dvoranama za sastanke.
U kontekstu nastave, stalni odabir istog mjesta studentima pomaže u reguliranju odnosa s drugima u zajedničkom prostoru. To im pruža osjećaj sigurnosti, ugode i smanjuje osjećaj ranjivosti.
Što kažu istraživanja?
Psiholog Marco Costa sa Sveučilišta u Bologni odlučio je objektivno pratiti navike sjedenja studenata. Tijekom četiri tjedna diskretno je fotografirao dvije sveučilišne učionice s 47 i 31 studentom.
Istraživanje je provedeno među brucošima na početku semestra, kako bi se smanjio utjecaj postojećih prijateljstava, a učionice su imale više sjedala nego studenata, čime je osigurana sloboda izbora.
Rezultati su pokazali da većina studenata iznova bira isto mjesto. Time, iako nesvjesno, stvaraju malu osobnu teritoriju koja im daje osjećaj kontrole, sigurnosti i udobnosti. Costa je primijetio da studenti sjede na istim mjestima čak i kada ne mogu fizički “označiti” ili braniti taj prostor dok nisu prisutni.
Zaključio je da im takav odabir pomaže lakše ostvariti akademske i osobne ciljeve uz manje smetnji iz okoline.
Koliko brzo se “usidravamo”?
Slične rezultate dobili su Gilles Clément iz Istraživačkog centra za neurologiju u Lyonu i Angie Buckley s Međunarodnog svemirskog sveučilišta. Njihovo istraživanje pratilo je navike sjedenja tijekom akademskih programa u trajanju od 19 i 44 dana, uz bilježenje podataka na razini svakog sata.
Pokazalo se da se studenti počinju vezivati za određeno mjesto već drugog dana nastave, a do kraja prvog mjeseca više od polovice njih sjedilo je uvijek na istom mjestu.
Razlike među spolovima
Detaljniji uvid dale su Naz Kaya, neovisna obrazovna psihologinja, i Bridget Burgess sa Sveučilišta Južni Mississippi. One su proučavale različite rasporede učionica – od klasičnih redova do U-oblikovanih rasporeda i klastera.
Iako je raspored imao određen utjecaj, ključno otkriće bilo je da žene znatno češće od muškaraca biraju isto mjesto, bez obzira na dizajn učionice. Pretpostavlja se da je razlog tome potreba za većim osobnim prostorom, s obzirom na torbe, bilježnice i knjige koje češće nose sa sobom.
Pomaže li to učenju?
Prema Ralfu B. Tayloru sa Sveučilišta Temple, autoru knjige Human Territorial Functioning: An Empirical Perspective on Individual and Small Group Territorial Cognitions, uspostavljanje osobne teritorije smanjuje potrebu stalnog “pregovaranja” s okolinom.
Ako ne trošimo mentalnu energiju na prilagodbu novom mjestu svaki dan, lakše se fokusiramo na ono što je važno – primjerice, na praćenje predavanja. Drugim riječima, sjedenje na istom mjestu može stvoriti optimalnije uvjete za učenje, piše Quartz.
„Razumijevanje načina na koji teritorijalnost utječe na društvenu interakciju i ponašanje u učionici omogućuje stvaranje okruženja koje je pogodnije za učenje“, zaključuje Kaya.
Posušje.info
