Ja nisam normalan, započeo je novu objavu Zdravko Mamić.
2001. godine na računu sam imao 40 milijuna maraka gotovine od gradnje zgrada, prodaje biznisa i drugih poslova u kojima sam se borio rukama i nogama. Bio sam najlaganiji i najslobodniji čovjek na svijetu.
Ministri, gradonačelnici, predsjednici i drugi uglednici plaćali su da dišu kraj mene i budu u mom društvu. Da sam tada stavio novce u nekretnine, zlato i dionice, ležao na Bahamima i povukao se, danas bih bio milijarder, Dinamo danas ne bi postojao, hrvatski nogomet bio bi nigdje. Moja obitelj bila bi bezbrižna. Ali to nisam ja. Uz tih 40 milijuna maraka Mamić Sports Agency imala je ugovor sa 100 najtalentiranijih nogometaša Hrvatske i regije.
Nenormalan kakav jesam krajem 2002. godine odlučujem sve što imam staviti u mrtvaca, klub koji ima 114 tužbi protiv sebe, stotine milijuna kuna duga, nijednog igrača, nema novaca niti za grijanje, niti za struju. Iz ljubavi, a većina vas bi rekla iz gluposti uzimam svoj cash i stavljam u klub da bi preživio. Klub koji tada tržišno ne vrijedi ni pišljiva boba, a od imovine ima muku i probleme.
Po prvi put u povijesti, donosim vam na uvid dio ugovora o pozajmnici, bez cenzure. Dao sam 82 milijuna kuna svojih i svoje obitelji, samo da bi Dinamo preživio. U trenu kada klub nije mogao od banaka po 11% kamati dobiti ni 10 kuna. A danas sam ja lopov. Lopov čega?
Dinamo je bio kanta za napucavanje, a ja sam bio Bill Gates. Ovo je samo prvi dio.
Dio pozajmnica koje sam davao klubu da bi opstao pogledajte na LINKU, poručio je Mamić.
tisi tito mamicu bravo nedaj nasebe