Vitamin D i dijabetes tipa 2: može li pomoći i kome zaista koristi?

Vitamin D posljednjih godina sve češće spominje se u kontekstu prevencije dijabetesa tipa 2. Znanstvenici pretpostavljaju da bi mogao utjecati na funkciju beta-stanica gušterače, izlučivanje inzulina, osjetljivost tkiva na inzulin te na određene upalne procese u organizmu.

Američki Nacionalni institut za zdravlje (NIH) navodi da su istraživanja pronašla povezanost vitamina D s inzulinskom rezistencijom, no rezultati kliničkih ispitivanja suplementacije nisu potpuno jednaki.

Problem je pretilost

Pri tumačenju ovih rezultata postoji velik problem. Osobe s prekomjernom tjelesnom masom i pretilošću vrlo često imaju niže koncentracije vitamina D. Istodobno, upravo je pretilost jedan od najvažnijih čimbenika rizika za nastanak inzulinske rezistencije i dijabetesa tipa 2.

Zbog toga nije uvijek jednostavno odgovoriti na pitanje što je uzrok, a što posljedica. Primjerice, osoba može imati i nizak vitamin D i inzulinsku rezistenciju zato što ima pretilost, a ne nužno zato što je nizak vitamin D izazvao inzulinsku rezistenciju.

Upravo zato su za odgovor na ovo pitanje posebno važna randomizirana klinička istraživanja u kojima jedni ispitanici dobivaju vitamin D, a drugi placebo.

Može li vitamin D spriječiti dijabetes tipa 2?

Rezultati su vrlo zanimljivi, ali ne posve jednoznačni. Jedno od najvećih istraživanja, poznato kao D2d, uključilo je osobe s visokim rizikom razvoja dijabetesa tipa 2. Sudionici su svakodnevno dobivali 4.000 IU vitamina D3 ili placebo.

Na kraju istraživanja uzimanje vitamina D nije dovelo do statistički značajnog smanjenja rizika razvoja dijabetesa u ukupnoj promatranoj skupini, objavljeno je u New England Journal of Medicine.

Međutim, kada su znanstvenici kasnije zajednički analizirali podatke iz više randomiziranih istraživanja kod osoba s predijabetesom, rezultati su pokazali moguću manju, ali stvarnu korist. Meta-analiza podataka pojedinačnih ispitanika iz tri randomizirana klinička istraživanja, objavljena 2023. godine, pokazala je približno 15 posto manji rizik razvoja dijabetesa tipa 2 kod osoba s predijabetesom koje su uzimale vitamin D.

To nije dramatičan učinak, ali je dovoljno zanimljiv da su ga u obzir uzela i nova stručna pravila.

Nove smjernice izdvajaju osobe s predijabetesom

Endocrine Society u svojim je kliničkim smjernicama iz 2024. godine izdvojio odrasle osobe s visokorizičnim predijabetesom kao jednu od skupina kod kojih se može razmotriti suplementacija vitaminom D. Smjernice sugeriraju uzimanje vitamina D uz promjenu životnih navika, s ciljem smanjenja rizika napredovanja iz predijabetesa u dijabetes.

I ovdje je važan naglasak na riječima „uz promjenu životnih navika“. Vitamin D nije zamjena za smanjenje prekomjerne tjelesne mase, uravnoteženu prehranu i tjelesnu aktivnost. Upravo su te mjere i dalje temelj prevencije dijabetesa tipa 2.

Može li vitamin D sniziti šećer osobi koja već ima dijabetes?

Ne treba očekivati da će vitamin D djelovati poput lijeka za snižavanje glukoze. Američka dijabetološka udruga upozorava da dodaci prehrani nisu dokazani kao učinkovita zamjena za standardno liječenje dijabetesa niti se na njih treba oslanjati za kontrolu glukoze u krvi.

Ako osoba s dijabetesom istodobno ima nedostatak vitamina D, taj nedostatak svakako ima smisla liječiti zbog ukupnog zdravlja, kostiju i normalnog funkcioniranja organizma. No vitamin D ne može zamijeniti inzulin, metformin ili drugu terapiju koju je propisao liječnik.

Koliko vitamina D trebamo?

Prema preporukama američkog National Institutes of Healtha, potrebe ovise o dobi. Dojenčad do godine dana trebaju oko 400 IU dnevno, djeca nakon prve godine i većina odraslih oko 600 IU dnevno, dok se osobama starijima od 70 godina preporučuje oko 800 IU dnevno.

Vitamin D dobivamo na nekoliko načina. Dio nastaje u koži djelovanjem sunčeve svjetlosti, a dobivamo ga i hranom. Među boljim prirodnim izvorima su masne ribe poput lososa, skuše i tune, riblje ulje, žumanjak jajeta te određene namirnice obogaćene vitaminom D.