Nakon što je u bosanskohercegovačkom entitetu RS došlo do izmjena pravila o bolovanju roditelja radi njege oboljelog djeteta, postavilo se pitanje kako u sličnim okolnostima mogu postupiti roditelji u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Sukladno novim odredbama u entitetu RS, roditelju je omogućeno korištenje do 30 dana bolovanja za njegu djeteta koje ima manje od 15 godina, odnosno do 14 dana ako je dijete starije od 15 godina. Kada je dijete hospitalizirano ili se kontinuirano liječi u inozemstvu, roditelj određen kao pratnja može biti na bolovanju sve vrijeme dok traje liječenje.
Te su izmjene u entitetu RS potaknule pitanje kako u identičnim situacijama mogu postupiti roditelji u Federaciji BiH, kako piše Pogled.ba.
Na temelju odgovora koje je portal Radiosarajevo.ba zaprimio od Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH (ZZOR FBIH) te Zavoda zdravstvenog osiguranja Županije Sarajevo (ZZO ŽS), u Federaciji su trenutno na snazi drugačija pravila.
U FBiH roditelj može ostvariti bolovanje do četiri mjeseca. Prema Pravilniku o postupku i kriterijima za utvrđivanje privremene spriječenosti za rad osiguranika, koji vrijedi na čitavom području Federacije BiH, roditelju je dopušteno koristiti bolovanje radi njege djeteta u trajanju do četiri mjeseca unutar jedne kalendarske godine kada se radi o djetetu do 15 godina starosti.
Kada je posrijedi dijete mlađe od sedam godina koje boluje od cerebralne paralize ili neke druge teške urođene degenerativne bolesti, propisano je do šest mjeseci bolovanja tijekom jedne kalendarske godine.
U iznimnim okolnostima Liječnička komisija može odrediti privremenu spriječenost za rad i preko propisanog roka, no isključivo na prijedlog konzilija liječnika odgovarajućih struka te u skladu s utvrđenim kriterijima.
To u praksi podrazumijeva da roditelj ne ostaje automatski bez mogućnosti bolovanja nakon isteka četiri mjeseca, ali ni produljenje ne dolazi samo po sebi.
Što ako dijete zahtijeva dulje liječenje? Baš tu se javlja pitanje koje roditeljima može biti od ključne važnosti.
Propisom je predviđena mogućnost produljenja bolovanja u iznimnim slučajevima, no on ne pruža jednostavan odgovor na to što se konkretno smatra iznimnim slučajem i koliko produljenje smije trajati.
O tome donosi odluku liječnička komisija na osnovu prijedloga konzilija i priložene medicinske dokumentacije.
Prema tome, ukoliko dijete i nakon proteka četiri mjeseca i dalje treba njegu roditelja, mogućnost produljenja postoji, ali roditelj mora proći utvrđenu proceduru.
Mogu li roditelji podijeliti bolovanje? Nasuprot novim propisima u entitetu RS, u kojima je jasno navedeno da roditelji mogu koristiti bolovanje naizmjence ili ga u punom trajanju koristi samo jedan od njih, federalni pravilnik ne uređuje posebno način raspodjele trajanja tog prava između roditelja.
Upravo su to za portal Radiosarajevo.ba objasnili iz Zavoda zdravstvenog osiguranja Županije Sarajevo (ZZO ŽS).
Pravilnik pravo veže uz osiguranika kojem je priznata opravdanost njege oboljelog člana obitelji, pa se postojanje i trajanje bolovanja utvrđuju za svaki pojedini slučaj.
Prvih 42 dana bolovanje određuje izabrani doktor medicine, dok bolovanje koje premašuje 42 dana utvrđuje Prvostupanjska liječnička komisija. Drugačije rečeno, iz važećeg pravilnika ne može se jednostavno izvesti zaključak da roditelji imaju pravo, primjerice, automatski međusobno podijeliti četiri mjeseca bolovanja.
Što ako je dijete smješteno u bolnicu? Ni sama hospitalizacija djeteta ne podrazumijeva da roditelj automatski stječe poseban broj dana bolovanja.
Iz ZZO ŽS ističu da se potreba roditelja za njegom i trajanje privremene spriječenosti za rad procjenjuju u svakom pojedinačnom slučaju.
I u tim je situacijama omogućeno produljenje bolovanja preko uobičajenog roka, no opet uz prijedlog konzilija odgovarajućih specijalista te odluku liječničke komisije.
Liječenje djeteta u inozemstvu. Za razliku od propisa u entitetu RS, kada se dijete iz FBiH liječi u inozemstvu roditelj nema automatsko pravo na poseban broj dana bolovanja samo zato što se liječenje odvija izvan BiH.
I u toj se situaciji primjenjuje jednako načelo – potreba za njegom i trajanje bolovanja utvrđuju se za svaki slučaj zasebno, uz mogućnost produljenja u iznimnim okolnostima.
Riječ je o jednoj od važnih razlika u usporedbi s informacijama koje je objavio FZO RS, sukladno kojima roditelj određen kao pratnja djeteta za vrijeme hospitalizacije ili neprekidnog liječenja u inozemstvu može koristiti bolovanje dokle god traje liječenje, pri čemu se to pravo ne ubraja u redovnih 30 dana.
Koliko se bolovanje roditelja radi djece koristi u ŽS? Zavod zdravstvenog osiguranja ŽS dostavio je i konkretne brojke za 2025. godinu.
Na obrascima koje ispunjava liječnik obiteljske medicine nema zasebne rubrike za njegu djeteta, nego se takva bolovanja bilježe u sklopu kategorije “njega člana obitelji”.
Tijekom 2025. godine u Županiji Sarajevo zabilježena su 21.022 slučaja bolovanja radi njege člana obitelji, ukupnog trajanja 134.163 dana. Daljnjom je analizom ustanovljeno da se 18.868 slučajeva odnosilo na članove obitelji mlađe od 18 godina, a osiguranici su po toj osnovi na bolovanju proveli sveukupno 117.190 dana.
Iz Zavoda naglašavaju da u evidenciji ne postoji posebna kategorija “njega djeteta”, zbog čega se navedeni podaci odnose na članove obitelji mlađe od 18 godina.
Koliko se bolovanja koristi u cijeloj FBiH? Podatke smo zatražili i od Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH (ZZOR FBiH).
Federalni je zavod naveo da je tijekom 2025. godine zabilježeno 115.227 dana bolovanja do 42 dana radi njege člana obitelji, dok je kod bolovanja duljih od 42 dana zabilježeno dodatnih 36.847 dana.
Prema tim podacima, ukupno je riječ o 152.074 dana bolovanja radi njege člana obitelji.
Ipak, federalni Zavod nije dostavio podatak koliko se od toga odnosi upravo na njegu djece, niti koliko je roditelja iskoristilo to pravo.
Naknada plaće za vrijeme bolovanja. Prema pojašnjenju Zavoda ŽS, zakonom propisani minimum naknade plaće tijekom bolovanja iznosi 80 posto osnovice.
U zakonom predviđenim slučajevima naknada može doseći 100 posto, a poslodavac svojim općim aktom može utvrditi i veći iznos od zakonskog minimuma, uključujući i 100 posto osnovice.
Federalni zavod “nije nadležan”. Od Federalnog zavoda tražili smo i konkretna tumačenja propisa, no iz Zavoda su naveli da nisu nadležni za autentično tumačenje Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH jer je za to, kako su rekli, nadležan Parlament FBiH, kao ni za autentično tumačenje Pravilnika čiji je donositelj Vlada FBiH.
Za stručna tumačenja i odgovore o provedbi tih propisa uputili su nas na Federalno ministarstvo zdravstva. Odgovore na upit poslan Ministarstvu objavit ćemo kad/ako ih dobijemo.
Zanimljivo je da nam je istodobno Zavod zdravstvenog osiguranja ŽS, premda ni on nije donositelj federalnog pravilnika, ponudio konkretna objašnjenja o tome kako se propisi provode u praksi, kao i detaljne podatke za Županiju Sarajevo.
Roditelji djece koja se mjesecima liječe ne bi smjeli čekati da se njihova okolnost pretvori u osobni okršaj s administracijom. Pravila trebaju biti jasna, dostupna i usklađena sa stvarnim potrebama obitelji.
