U evanđeoskom odlomku (Lk 1,26-38) prelijepo je opisano navještenje Isusova rođenja, gdje se veli da je Bog poslao anđela/arkanđela Gabrijela u galilejski grad poimence Nazaret, i to k djevici Mariji, koja je bila zaručena s mužem Josipom iz plemena Davidova.
Prvo prisjetimo se nekih činjenica u svezi s gradom u kojem se sve ovo događa. Taj grad zove se Nazaret, koji se nalazi na sjeveru Izraela. Udaljen je 25 km od Galilejskog jezera i 9 km od brda Tabor. Biskup Euzebije Cezarejski (oko 265.-340.) protumačio je ime ovoga mjesta koje potječe od hebrejske riječi netser, što znači klijanje, a prema apokrifnom Evanđelju po Filipu naziv potječe od riječi nazara koja znači istina. Mogu se izvući zanimljivi zaključci u svezi sa značenjem ovih dviju riječi, od kojih je nastalo ime grada Nazareta – klijanje i istina. U to vrijeme malo mjesto, a danas grad s preko 70 tisuća stanovnika.
Arheolozi su nakon više godina istraživanja ustvrdili da je otkopana kuća u Nazaretu iz 1. st., koja je vlasništvo Svete obitelji. Prvo otkriće zbilo se 1880. god. U novije vrijeme prof. Ken Dark, arheolog sa Sveučilišta Reading u Ujedinjenom Kraljevstvu nakon 14 godina proučavanja ustvrdio je da je tu nastambu sagradio sv. Josip, Isusov poočim koji je po zanimanju bio stolar i majstor gradnje (grčki tekton). Ovaj arheolog pročitao je bilješke iz 1936. god. isusovca p. Henria Senesa o prethodnim iskapanjima i svojim osobnim razmišljanjima, koje su bile u vlasništvu časnih sestara do 2006. god. ispod čijega je samostana otkrivena spomenuta kuća.
U ovome mjestu Nazaretu nalazila se sinagoga u Isusovo vrijeme, zatim postojala je crkva u 6. st. u bizantsko doba i crkva iz 12. st. koja je nastala u vrijeme križara. Tu je i franjevački samostan i bazilika Navještenja ispod koje se nalazi Gospina kuća. Na tome mjestu zbilo se navještenje Mariji da će začeti po Duhu Svetom Sina Božjega Isusa. Postoji i pravoslavna crkva u čast arkanđelu Gabrijelu, što je ustvari povezano s navještenjem. U ovome gradu nalazi se i crkva u čast sv. Josipu, a na brijegu iznad grada podignuta je i bazilika u čast Isusu.
Arkanđeo Gabrijel (“moja je moć Bog“), “arkanđeo glasnik“ prvo se ukazao Zahariji u Hramu (usp. Lk 1,11), a potom Djevici Mariji, i to šest mjeseci nakon Zaharijina ukazanja (usp. Lk 1,26). Arkanđeo se pojavio Mariji u njezinoj sobi. Rekao joj je ove riječi pozdrava: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!“ Ovdje u starozavjetnoj podlozi imamo pozdrav kod proroka Sefonije (pisao u Jeruzalemu za vrijeme vladanja kralja Jošije 640.-609. pr. Kr.), koji je izrečen “Kćeri sionskoj“, “Kćeri jeruzalemskoj“ i “Izraelu“: “Klikći od radosti, Kćeri sionska, viči od veselja, Izraele! Veseli se i raduj se iz sveg srca, Kćeri jeruzalemska! Jahve te riješio tvoje osude, neprijatelje tvoje uklonio! Bog, kralj Izraelov, u sredini je tvojoj! Ne boj se više zla!“ (Sef 3,14-15). I kod proroka Zaharije nalazimo ohrabrujuće i radujuće riječi “Kćeri sionskoj“ kojima se govori da Bog dolazi usred Siona prebivati: “Kliči i raduj se, kćeri sionska, jer evo, dolazim usred tebe prebivati – riječ je Jahvina.“ (Zah 2,14). Ovdje imamo poticajne Božje riječi na kliktanje u radosti koje su izrečene Jeruzalemu i Izraelu, odnosno narodu koji tvori Izrael s glavnim i svetim svojim gradom Jeruzalemom i Sionom u njemu. No, riječi Božje izrečene Mariji, koja je kći i slava Jeruzalema i Siona, te cijeloga Izraela, prenijet će se i razliti u skoroj budućnosti na cijelu Božju Crkvu diljem svijeta kao novi Sion.
Bazilika Navještenja u Nazaretu
Čuvši Marija ove riječi koje su je prožele, najednom se smela, te otpočela razmišljati o tome pozdravu pitajući se tko ga je izgovorio i s kojom nakanom, njoj koja je zaručena s Josipom. Domalo arkanđeo Gabrijel joj je rekao ove utješne riječi: “Ne boj se, Marijo! Ta, našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi Sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“ Ovaj sveti evanđeoski tekst vraća nas u Stari Zavjet, i to u knjigu proroka Izaije, gdje čitamo ove svete znakovite riječi: “Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!“ (Iz 7,14). Prorok Izaija jedan je od četiri velika proroka. Rođen je 765. god. pr. Kr. u mjestu Anatotu, koje je 10-ak km daleko od Jeruzalema. Svoje proročko djelovanje otpočeo je u 25. god. svoga života, i to 740. god. pr. Kr., zapravo u 8. st. Tada su na vlasti bila dvojica kraljeva, najprije Ahaz, a potom Ezekija.
Anđeo Gabrijel hrabri Mariju govoreći joj da se ne boji, jer je Božja miljenica i puna milosti koja će začeti i roditi Sina s imenom Isus. Bit će velik, jer je Sin Svevišnjega. Dobit će prijestolje Davidovo i kraljevat će nad Domom Jakovljevim i njegovo Kraljevstvo nema kraja. Ovo su povijesne čežnje svetoga Božjega naroda u kojem su voljom Božjom i njegovim promislom participirali svi narodi svijeta, a u tome će ustrajavati kroz mnoge nevolje do kraja ljudske povijesti. Isus će ih voditi kao njihov praiskonski vladar, koji je sišao na ovaj svijet po Mariji, majci svojoj i našoj duhovnoj majci.
Kad je sve to čula, Marija je uputila pitanje arkanđelu Gabrijelu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?“ Te dvojbe oslobodio ju je Bog po arkanđelovim riječima koje glase: “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.“ Tada joj priopćava Božji i nebeski glasnik Gabrijel da je njezina rođakinja Elizabeta u svojoj starosti, inače prozvana nerotkinjom, začela prije šest mjeseci sina. Arkanđeo joj naglašava da Bogu nije ništa nemoguće učiniti, a u to pripadaju i njezina i Elizabetina sveta trudnoća. Čuvši sve ove riječi, Gospa je odgovorila Bogu po arkanđelu Gabrijelu ove riječi: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ Poslije ovih Marijinih riječi, arkanđeo je otišao od nje vrativši se u nebo (usp. Lk 1,26-38).
Ivan Marko Rupnik: Marija, Josip i djetešce Isus
Sv. Josipu Crkva je posvetila cijelu godinu od 8. prosinca 2020. do 8. prosinca 2021. Ovdje se prisjetimo detalja iz njegova života, koji su sažeto napisani u pismu pape Franje za spomenutu godinu u čast ovome “šutljivome Svecu“. Josip je posve svjestan da Dijete nije njegovo, jer je i on znao i prihvatio da je njegova zakonska žena Marija – Djevica. Ovo Božansko Dijete povjereno je njegovoj skrbi što je prihvatio, a prihvatio je i pred javnim i zakonskim shvaćanjem i prihvaćanjem Marijina Sina. I Marija i Josip saznali su i prihvatili da je novorođeni kralj začet po Duhu Svetom. Josip je potomak Davidov (usp. Mt 1,16. 20) i muž Marijin, koji je na razmeđu dvaju Saveza, a Isus je u korijenskoj susljednosti s Davidom. Bio je “čovjek pravedan“ (Mt 1,19), spreman vršiti volju Božju (usp. Lk 2,22.27.39), koju je primio kroz četiri sna po kojima mu je Bog govorio (usp. Mt 1,20; 2,13.19.22). Bio je svjedok putovanja sa zaručnicom Marijom na popis pučanstva od Nazareta do Betlehema, i budući da “za njih nije bilo mjesta“ u gradu (Lk 2,7), živi je svjedok da je Marija rodila Sina Mesiju u špilji izvan grada Betlehema, gdje su pastiri sa svojim stadima i gdje je on priredio najnužnije uvjete za taj veliki čin rađanja. Svjedok je štovanja novorođenčeta kako od pastira (usp. Lk 2, 8-20), koji su predstavnici izraelskoga naroda, tako i od trojice mudraca s više krajeva svijeta (usp. Mt 2,1-12), koji su predstavnici poganskih naroda do kojih također treba doprijeti sveopća Isusova Radosna vijest spasenja.
No, tijekom povratka iz Egipta, “saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret“, a s njime Marija i djetešce Isus. (Mt 2,22-23).
U Hramu, 40 dana nakon Isusova rođenja, Josip i Marija prinose Dijete Gospodinu i s čuđenjem slušaju Šimunovo proročanstvo o Isusu i njegovoj Majci (usp. Lk 2,22-35). Riječi upućene Mariji zaista su teške: “Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!“ (Lk 2,34-35).
Kad su tijekom hodočašća u Jeruzalem izgubili dvanaestogodišnjeg Isusa, tražili su ga u muci Josip i Marija i pronašli su ga u Hramu dok je razgovarao s učiteljima (usp. Lk 2,41-50).
Don Ilija Drmić
