Josip Ćorluka mladi je nogometaš rodom iz Gruda, a trenutačno igra za momčad HŠK Zrinjski iz Mostara. Svojim igrama često izmami pljesak nogometne publike. U sezoni 2021./2022. od svojih navijača dobio je trofej “Filip Šunjić – Pipa”. Priznanje je to koje se dodjeljuje nogometašu koji se istaknuo zalaganjem i ponašanjem na terenu, ali i svojim odnosom prema navijačima van sportskog terena. Ovo priznanje za vrijeme igranja u Zrinjskom dobio je i Luka Modrić. Ovih dana Ćorluka je na zimskim pripremama sa svojom momčadi u Međugorju te nam je to bila prilika da od njega saznamo i neke druge stvari, ne samo nogometne, već i duhovne. Nedavno je zajedno sa svojim nogometnim kolegama iz HŠK Zrinjski i HŠK Posušje svjedočio na otvorenom susretu Frame Međugorje, te se ne stidi javno pokazati svoju vjeru prema Bogu koji ga je izbavio iz grijeha i dao mu nov život. Na susretu je tada govorio da je bio tradicionalan vjernik i da je išao na nedjeljnu svetu misu, ali da je to bilo to što se tiče njega i vjere, a sada smo u razgovoru s njim doznali i još neke pojedinosti, piše Radio Mir Međugorje.
„Rano sam ušao u svijet odraslih, a tako bude kada si nogometaš i kada dobiješ prvu plaću, te kada se družiš sa starijim suigračima. Krenuo sam izlaziti, ići u disko i tu su počeli sve više moji grijesi, alkohol, blud i društvo koje psuje. Trenutak moga obraćenja se dogodio kada sam bio baš na dnu tih grijeha, i nisam znao kako dalje, tražio sam sreću i ljubav u izlascima, ali je nisam dobivao. I tako sve do jedne ispovijedi koja se dogodila baš ovdje u Međugorju gdje sam susreo Milosrdnog Oca koji je, baš kao u evanđelju, potrčao prvi prema meni raširenih ruku, pokazao mi tu ljubav i nije me osuđivao za moje grijehe, nego mi je pokazao ljubav i ono što ja mogu biti. Od toga dana ja imam veliku glad za Bogom, počeo sam preslušavati propovijedi svećenika i slušati razna svjedočanstva preko YouTubea, tako je ulazila milost u moj život i polako sam počeo moliti i svakodnevno ići na svetu misu i počeo se moj život polako mijenjati. Tako sam počeo i napuštati društvo koje je izlazilo sa mnom i sjećam se kako sam zadnjih par izlazaka osjećao veliku odbojnost prema izlascima i da mi je Bog tu pokazao koliko je zlo u tom disku i da je to hram sotonin u kojemu mlada osoba nema što tražiti, od tih pjesama koje se slušaju, a u kojima se slavi alkohol, psovka, blud i sotona izravno, pa sve do osoba koje su to oskudno odjevene. Polako sam shvaćao da Bog nije samo u crkvi, nego u svakom području moga života i moje obitelji. Zavapio sam Bogu da mi daruje nove ljude, pa su tako u moj život počele ulaziti osobe s kojima sam u vjeri mogao samo rasti”, kazao je Josip koji je sada član molitvene zajednice „Most Božje ljubavi” iz Mostara, koja je velika karizmatska zajednica.
„Kako sam se prije odrekao izlazaka, a bio sam mlad, otprilike mi je bilo 19-20 godina, u to vrijeme sam još išao na svetu misu u Grude, bilo je deset starijih žena i ja – svi su mislili da ću ići u svećenike. Tada sam Bogu vapio da mi s nečim zamjeni izlaske, govorio sam mu da sam mlad, molim krunicu, idem na svetu misu i sve je to lijepo. I tako sam dugo molio, možda četiri ili pet godina i kada sam došao na prvi otvoreni susret te molitvene zajednice, osjetio sam prisutnost Duha Svetoga kroz slavljenje Boga i odmah sam znao da ću im se pridružiti, ako ne tijekom – onda poslije karijere. Također, sjećam se dobro i prvih dolazaka u Međugorje, uvijek sam s obitelji išao na svetu misu kada se ona slavi na Križevcu. To je bilo redovno prije početka profesionalne karijere, a sada je malo teže jer većinom sam tada na utakmicu”, kazao je Josip te dodao kada i kako je sa svojom sadašnjom suprugom, a tada djevojkom, doživio Međugorje u punom sjaju.
SJEĆAM SE DOBRO I PRVIH DOLAZAKA U MEĐUGORJE, UVIJEK SAM S OBITELJI IŠAO NA SVETU MISU KADA SE ONA SLAVI NA KRIŽEVCU. TO JE BILO REDOVNO PRIJE POČETKA PROFESIONALNE KARIJERE, A SADA JE MALO TEŽE JER VEĆINOM SAM TADA NA UTAKMICU
„Bili smo na molitvenom dočeku Nove godine, odnosno trodnevnoj duhovnoj obnovi koju je organizirala s. Ljilja Pehar. To je bilo 2018. godine, imali smo klanjanja, razmatranja evanđelja, molili smo krunicu na Podbrdu te križni put na Križevcu. Kada smo molili krunicu na Podbrdu, tada sam zaista osjetio Međugorje. Prije toga dolazio sam na Podbrdo, pomolim se, otiđem na svetu misu i pravo kući, ali toga puta sam osjetio taj mir o kojemu svi pričaju, a kojega do tada nisam osjećao. Dolazio sam i prije toga na Podbrdo sa svojom obitelji, i tada smo svi pojedinačno u sebi molili, ali sada kada dođem sa suigračima gore uvijek molimo dvije krunice do Gospina kipa, te treću molimo dok silazimo dolje prema Plavom križu i to mi je zaista nešto posebno”, kaže nam Josip te dodaje kako su se supruga i on zaručili na blagdan Svete Obitelji kod Gospina kipa na Podbrdu.
”Zamolio sam čak prijatelje da mi to i snime, a sjećam se da je jedan prijatelj nosio jedan veliki buket cvijeća. Mi smo se prije toga molili Svetoj Obitelji, jer uvijek sam zamišljao svoju obitelj po uzoru na Svetu Obitelj, dakle da je Isus u sredini između. Uzor mi je sveti Josip, a moja supruga se zove Josipa. Njoj je otac uvijek govorio da bude kao Marija, a ona dolazi iz baš vjerske obitelji. Kada sam išao po djevojku kako bi došli u Međugorje da se zaručimo, ja na vašoj Radiopostaji Mir Međugorje slušam kako govore da je danas blagdan Svete Obitelji, i tada nisam razmišljao o tome, ali nam je to bilo nekako znakovito. Živjeli smo čistoću prije braka, tu smo se bolje upoznali i osjećamo te milosti u braku. Tada kada smo isključili tu fizičku privlačnost, dugo smo njegovali te duge i nježne razgovore i tu smo se više upoznali na toj višoj razini koji mnogi, nažalost, ne upoznaju zbog te fizičke privlačnosti, jer stavljaju fizičko ispred duhovnoga”, kazao je Josip te istaknuo jednu zanimljivost oko imena njihova sina.
KADA SAM IŠAO PO DJEVOJKU KAKO BI DOŠLI U MEĐUGORJE DA SE ZARUČIMO, JA NA VAŠOJ RADIOPOSTAJI MIR MEĐUGORJE SLUŠAM KAKO GOVORE DA JE DANAS BLAGDAN SVETE OBITELJI, I TADA NISAM RAZMIŠLJAO O TOME, ALI NAM JE TO BILO NEKAKO ZNAKOVITO.
„Dijete nam je uskoro došlo, a to je vezano za naše prvo svjedočanstvo kako je i žena dobivala neke poticaje iz Biblije kao npr. „Imenom sam te zazvao”, da nam Bog dadne neki znak za ime. I kada smo prvi put svjedočili u našoj zajednici u kojoj sam svjedočio da smo se utjecali Svetoj Obitelji i da želimo živjeti po uzoru na nju, dolazi mi jedan brat iz zajednice i kaže mi kako je u sebi osjetio da mi mora nešto reći. Govori on meni: „Ja sam osjetio da vam se sin zove Emanuel”, i baš smo razmišljali o tome, no i dalje smo molili ako bi dobili neki drugi znak. Ali smo tako djetetu dali ime Emanuel, što znači Bog s nama. Sada je njemu godina i tri mjeseca i Bogu hvala očekujemo još jedno dijete. Ja sam se uvijek divio tim učenicima Isusovim kako ih Duh Sveti opominje da idu ovaj grad, da u onaj ne idu… i uvijek sam u srcu govorio „Bože kako njima daješ, a ja ništa ne osjećam”. I baš mi je Bog odgovorio na te molitve i kroz sina i kroz neke druge stvari kada doslovno kažem da neću ništa odlučiti dok mi On ne pokaže.
Što se tiče vjere u nogometu kao sportu, mogu posvjedočiti kako nikad nisam ništa forsirao, no sve više nogometaša se otvara i moli. Svakoga dana nas bude po desetero na molitvi krunice, na misi nas bude također nekoliko. Postoji čak i jedan velika online grupa hrvatskih nogometaša koji svakodnevno mole krunicu, bio sam i ja u njoj dok sam igrao u Sloveniji, i to je zaista nešto čudesno. U toj grupi je preko 100 nogometaša, a mnogi su od njih i široj javnosti poznati, kao što su Franko Andrijašević, braća Santini i mnogi drugi. Oni mole tri puta na dan i svjedoče koliko im je to poticajno što čine”, kazao je Josip te smo se za kraj razgovora ipak dotakli i nogometa, odnosno njegove karijere.
„Svoju prve nogometne korake sam napravio u HNK Grude, tu je moj otac bio trener i tu su bili moji počeci. Kada sam polazio u srednju školu prešao sam u NK Široki Brijeg gdje sam bio četiri godine u mlađim uzrastima, te pet godina u seniorima, poslije toga kratki odlazak u Sloveniju u Domžale, a zatim dolazak u HŠK Zrinjski Mostar. Što se tiče ove sezone, došao nam je novi trener, privikavamo se još na njega, dobra je atmosfera, vlada zajedništvo u ekipi i na treningu, svi rade maksimalno. Duga je stanka bila, a cilj je naravno dvostruka kruna. Idemo ponizno iz utakmice u utakmicu i što nam Bog dadne. Zbog radova na stadionu pod Bijelim Brijegom, nastavak sezone započet ćemo igranjem na stadionu Bare u Čitluku, i to najmanje dvije utakmice. Kup utakmicu igramo 19. veljače, a zatim prvenstvenu utakmicu gdje nam dolazi momčad HŠK Posušje”, kazao nam je za kraj Josip Ćorluka.
