Banjolučka biskupija se, nakon progona tijekom rata i poraća te dugogodišnjeg odseljavanja stanovništva, nosi s dramatičnim padom broja vjernika. Uoči zadnjeg rata Biskupija je imala preko 120.000 vjernika, a sada ih ima tek nešto iznad 23.000.
Katedrala sv. Bonaventure u Banjoj Luci, koju mnogi nazivaju i „Biskupova crkva“ jer nema status župne crkve, ubraja se među najprepoznatljivije znakove katoličke nazočnosti u tome gradu i cijeloj Banjolučkoj biskupiji.
Izgradnja prve banjolučke katedrale trajala je od 1885. do 1887. godine, a posvećena je sv. Bonaventuri, biskupu i crkvenom naučitelju (1221.–1274.). Prema izričitoj naredbi ondašnjih austrougarskih vlasti, crkva nije smjela premašiti duljinu od 18 ni širinu od 9 metara. Radi tako skromnih razmjera nikada nije u cijelosti zadovoljavala potrebe vjernika, no usprkos tomu ispunjavala je svoju namjenu sve do jakog potresa koji je Banju Luku zadesio 27. listopada 1969. godine. Tada je katedrala pretrpjela teška oštećenja pa ju je trebalo ukloniti.
Nova je katedrala na tom istom mjestu izgrađena 1972. i 1973. godine. Nacrt je izradio arhitekt ing. Matasović iz Zagreba, a njegova je glavna ideja proizlazila iz dvostruke simbolike šatora. U Starom zavjetu prisutnost Boga među ljudima dočaravana je prizorom „šatora Božjega“, a nakon razornog potresa mnoštvo je ljudi moralo privremeno boraviti u šatorima. Upravo je ta simbolika postala nezaobilazni dio arhitektonskog oblikovanja nove katedrale, priopćio je Biskupski ordinarijat Banja Luka.
Prva sveta Misa u novoj katedrali proslavljena je na Božić 1973. godine.
Zvonik katedrale, čija visina iznosi 42 metra, podignut je 1990. i 1991. godine. U njemu je smješteno pet zvona, čije su težine 1.070, 745, 540, 315 i 250 kilograma.
Tijekom 2001. godine obnovljen je krov te su okončani radovi na unutarnjem uređenju katedrale.
Osobito značajno mjesto u novijoj povijesti katedrale pripada dolasku pape Ivana Pavla II., koji je 22. lipnja 2003. godine pohodio katedralu i spomen-kapelicu bl. Ivana Merza, u prigodi njegova proglašenja blaženim. Tom je zgodom Sveti Otac darovao kip uskrsloga Krista, koji se i dan-danas nalazi pred katedralom, kako piše Večernji.ba.
Nakon niza desetljeća na vanjskoj fasadi katedrale i zvonika, kao i na otvorima i stolariji, jasno se raspoznaju znakovi propadanja. Iz tog je razloga nužno pristupiti sveobuhvatnoj obnovi.
U okviru druge faze predviđaju se postavljanje vitraja i uvođenje klimatizacije.
Banjolučka biskupija se, nakon progona tijekom rata i poraća te dugogodišnjeg odseljavanja, suočava s golemim padom broja vjernika. Uoči posljednjeg rata Biskupija je imala više od 120.000 vjernika, dok ih danas ima nešto preko 23.000.
Na prostoru samoga grada Banje Luke prije rata boravilo je više od 30.000 katolika, a danas ih je preostalo tek nešto iznad 1.000.
U ovakvim prilikama Banjolučka biskupija ne može samostalno snositi financijski teret ovako opsežnih radova. Stoga svaki prilog i svaku potporu prihvaćamo s dubokom zahvalnošću, uz molitvu za sve naše dobrotvore.
Kako bismo uopće mogli krenuti u obnovu, zahvaljujemo pojedinim općinama i županijama s hrvatskom većinom u Bosni i Hercegovini, kao i na potpori ostvarenoj putem Javnog poziva Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica. Ipak, dosad prikupljena pomoć nije dovoljna za završetak svih zamišljenih radova u prvoj fazi, a pogotovo ne za izvedbu onih predviđenih u drugoj fazi.
