Opakost ljudskih nauma i korištenje nepravednog zakona, nažalost, kroz povijest čovječanstva nisu bili rijetki te su se opetovano vraćali. A najsnažniju propovijed protiv rata predstavljaju grobovi žrtava, dok je muk tih grobova najglasniji prosvjed protiv nasilja i najusrdnija molitva za mir.
Na misi koja se održala danas (srijeda, 18. studenoga) u povodu obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata te Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, propovijedao je na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić.
Propovijed koju je nadbiskup Vukšić održao u Gradu Heroju prenosimo cjelovito, kako objavljuje Večernji.ba:
“Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskoga rata i kapela Krista kralja mučenikâ u Vukovaru su mjesta oko kojih se već ustalio vrlo lijep običaj da se, u povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, okupljamo radi osobne i narodne obveze sjećanja, radi iskazivanja poštovanja i zahvalnosti žrtvama te radi izricanja dvostruke molitve: jedne, kojom Božjem milosrđu i utjesi preporučamo žrtve, Grad i sve koji su pogođeni njihovim stradanjem i druge, kojom molimo pomoć dragoga Boga u nastojanju dobrih ljudi, da se ugasi svaka zla nakana i zaustavi svaka zločinačka ruka.
Dok traje Euharistijsko slavlje u povodu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, mole se oni molitveni obrasci koje Katolička Crkva predviđa za Misu posvećenu otajstvu Križa i muke Krista Gospodina. Na taj se, lako prepoznatljiv, način svake godine 18. studenoga nastoji iznova prizvati u svijest prije svega trpljenje i nasilno okončanje života potpuno nevinoga Krista Gospodina. Te molitve još više nastoje usmjeriti pozornost na sveopću otkupiteljsku snagu Isusova križa i na neizmjernu spasiteljsku moć otajstva božanske ljubavi, kojoj je Isus ostao odan unatoč mržnji, nasilju, nepravdi, mukama Križa i smrti kojima je bio izvrgnut. Jednako tako, otajstvo Kristove muke i Križa šalje snažnu poruku o oprostu. Naime, cijelom poviješću odjekuju Isusove riječi: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine!“ (Lk 23,34). To su sredstva koja Isus, božanski liječnik duša, pruža kao duhovne lijekove za oslobođenje od zlopamćenja i kao lijek protiv osvete, kao jedini pravi izlaz iz napasti mržnje i temelj za društveno pomirenje među pojedincima i narodima. Riječ je o najvažnijim porukama koje odzvanjaju s Isusove Golgote, a jednako glasno odjekuju i s bilo kojega mjesta na kojemu se nanosi nasilje. Naime, Isus se osobno izjednačio sa svakim čovjekom koji trpi, kada je u jednoj od svojih propovijedi doslovno rekao: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Lk 25,40).
Isusov primjer i njegov nauk predstavljaju božanski i iznimno uzvišen ideal, koji kršćanima neprestano služi kao nadahnuće, a svim ljudima kao trajan poziv. Tijekom povijesti ostvarili su ga, nasljedujući Krista, mnogi Isusovi učenici u svojim životima, a na poseban su ga način utjelovili kršćanski sveci i mučenici. Upravo zato što je riječ o visoko postavljenom idealu, to još više treba poticati Isusove učenike i sve druge ljude da ga ostvare jer, naročito u moralnom pogledu, nikada nije pogrešno postaviti cilj visoko pa ga tek dijelom dosegnuti, nego ga postaviti nisko pa ga potpuno ostvariti.
Molitve o otajstvu Križa i muke Krista Gospodina svake godine na prepoznatljiv način žele podsjetiti i na to da su se tijekom suđenja Isusu i na njegovu putu Križa, dok je On iskazivao ljubav prema ljudima i vjernost Bogu Ocu, pojavili i posve drugačiji ljudi i strukture. Ponajprije su, nasuprot Isusovu primjeru ljubavi i vjernosti uzvišenim idealima, jedni izmislili, a drugi nakon toga čak i nagradili lažnu optužbu usmjerenu protiv Isusa. Time su ga pokušali, kako to često čine strukture zla kada djeluju protiv ljudi, pred očima drugih najprije lišiti ljudskosti i svim raspoloživim sredstvima pred javnošću prikazati kao zločinca, prijetnju društvu, a time i kao nekoga koga treba ukloniti. Naposljetku su svoju nepravdu i mržnju pretočili u lažno svjedočenje i u primjenu nepravednoga zakona. Tako je iz zlih ljudskih nauma i iz primjene nepravednoga zakona državnih struktura proistekla sramotna osuda, nakon koje su se svom silom kojom su raspolagali okomili na život posve nevinoga čovjeka.
Matrica zla koja se ponavlja
Obrazac zlih ljudskih namjera i primjene nepravednoga zakona, nažalost, nije bio rijetka pojava u povijesti čovječanstva te se učestalo iznova javljao. Naime, premda je Isusovo djelo jedino vrijedno nasljedovanja, premda je njegov put jedini koji svima jamči sigurnost života i zaštitu njegova dostojanstva, premda su primjeri brojnih plemenitih ljudi, a osobito svetaca i mučenika, svjedočanstvo da je taj ideal u ljudskom životu ostvariv, i premda je moralno neprihvatljivo sve što mu je suprotno, nažalost, kao da pojedinim ljudima i strukturama nikada nije dovoljno nepravde i zla. To potvrđuju mnogi oblici mržnje i tragična zbivanja koja su se nizala kroz cijelu ljudsku povijest, a traju i u našem vremenu na brojnim mjestima, među kojima je Vukovar u nedavnoj prošlosti bio tek jedno. Potrebno je stoga podsjećati i na tu opominjuću istinu, s jednom jedinom željom i molitvom, koje će biti popraćene stvarnim djelovanjem pojedinaca i struktura, da svako nasilje i nepravda prestanu te da se više nikada ne ponove.
Neodvojiv dio proslave otajstva Križa i muke Krista Gospodina čine i biblijski tekstovi, koje je odabrala opća Crkva i koji se naviještaju na Euharistijskim slavljima diljem svijeta u ovakvim i sličnim prilikama. Tako smo danas slušali ulomak iz Poslanice kojom se apostol Pavao obratio kršćanima grada Efeza. (Usp. Ef 2,13-18). Duha otvorena za pouku, ponizno i opravdano želimo shvatiti što nam danas na ovome mjestu govori Riječ Božja kada progovara o susretu u Kristu onih koji su blizu i onih koji su daleko.
Pošto je u ranijem dijelu ovoga svetog teksta razjasnio sveobuhvatni Božji naum da svi ljudi budu spašeni time što bi se u Kristu obuhvatilo sve na nebesima i na zemlji (usp. Ef 1,10), a zatim istaknuo nužnost da se taj spasiteljski Božji naum ostvari u nama, Pavao u ovom ulomku govori o ujedinjenju svih u istome spasenju. Ranim kršćanima, razdijeljenima na one židovskoga podrijetla i one pristigle iz poganstva te povremeno zbog te podjele i razjedinjenima, Pavao opisuje i poručuje kako su Kristovo svjedočanstvo i njegova žrtva čin pomirenja razdvojenih, uklanjanja podjela, rušenja svih pregrada koje dijele ljude te okupljanja svih, židova i pogana, u jedno tijelo.
Poslanica Efežanima kao poziv na dijalog
Zbog navedenih razloga kazano je da se Poslanica Efežanima može nazvati i kršćanskom magnom chartom te smjernicom za dijalog i dogovor kao put rješavanja otvorenih pitanja, kao i pozivom na prijateljsku otvorenost prema onima koji su drugačiji. Pavao je, prije negoli je upoznao Krista, i osobno proživio iskustvo življenja zatvorenog unutar vjerske i narodne pripadnosti. Zato su za Pavla susret s Kristom i vjera u njega označili oslobođenje od zatočenosti u religiozni provincijalizam, njegov partikularizam, od svedenosti na ono jedno-narodno i izlazak iz svakoga oblika nacionalizma. Naime, sva su takva ograničenja redovito protkana pogrešnim osjećajem samodostatnosti i grešnim odnosom prema drugima. Iz toga lako nastaje uvjerenje da su čovjeku bliski, da zadržimo Pavlove izraze, jedino oni koje smatra svojima, dok su svi ostali daleki, što donosi nepovjerenje pa i nasilje prema drugačijima, u čemu je i sam Pavao prije svoga obraćenja bio vrlo djelatan sudionik. Nasuprot tomu, prijelaz u stanje djece Božje, koji su jedni drugima svi braća i sestre, Pavao prikazuje kao dolazak svih Isusu Kristu, koji je mir naš, on koji je od dvoga učinio jedno tako što je pregradu razdvojnicu, koja se zove neprijateljstvo, razorio u svome tijelu. (Usp. Ef 2,14). On je došao i na takav način jednako navijestio mir onima koji su daleko kao i onima koji su blizu, jer po Isusu Kristu i jedni i drugi u jednome Duhu imaju pristup Ocu. (Usp. Ef 2,17-18).
Svaki oblik besmisla religiozne, kulturne, etničke i bilo koje druge zatvorenosti, njezine isključivosti i neprijateljstva prema drugima s dolaskom Isusa Krista, zahvaljujući njegovu svjedočanstvu u krvi, srušio se kao cilj koji bi bilo dopušteno priželjkivati, jer je Isus u svome tijelu ljubavlju, vjernošću, milosrđem, oprostom i molitvom razorio svaku pregradu razdvojnicu, odnosno mržnju i neprijateljstvo. Od tada se u ime kršćanstva ne smije i nije prihvatljivo provoditi bilo kakav oblik diskriminacije, nepravde, nasilja i ratnih pohoda protiv života ljudi, slobode bilo kojega naroda ili protiv dostojanstva bilo kojega čovjeka jer, uz to što bi to bilo nasilje nad čovjekom, to je doslovno i vrlo grub oblik svetogrđa protiv Isusa, budući da je on rekao da se njemu osobno čini sve ono što se čini bilo kojemu od njegove najmanje braće i sestara. (Usp. Mt 25,40). To je najvažnija pouka koju Riječ Božja, zajedno sa svetim Pavlom, upućuje u Vukovaru i iz njega te, zajedno sa žrtvama, poziva sve da je prihvate kao mjerilo budućega života ljudi, naroda i država. Istu poruku odašilju i mole i vukovarske žrtve te sve žrtve nasilja, gdje god se ono zbilo. A od svih mogućih propovijedi, molitava i prosvjeda plemenitih ljudi, upravo su grobovi žrtava najbolja propovijed protiv rata, muk njihovih grobova najglasniji je prosvjed protiv nasilja i najusrdnija molitva za mir.
Naposljetku, svjesni da jedino djela ljubavi i plemenite nakane čine ispravnu povijest, dok je sve ostalo moralna antipovijest, zajedno sa svetim Pavlom, koji je voljom Božjom bio apostol Krista Isusa, svima, a napose vjernicima Isusa Krista, upućujemo pozdrav i želju Pavlovim riječima: Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! (Ef 1,1-2)”, prenosi IKA.
Pridružite se WhatsApp kanalu Posušje.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Posušja, Hercegovine, BiH i svijeta. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.
