Tehnika prikupljanja eDNA iz zraka donosi brojne mogućnosti i izazove za znanstvenike i društvo
Znanstvenici su uz pomoć novih tehnologija sve uspješniji u izdvajanju tragova DNA iz uzoraka u okolišu, bilo da je riječ o vodi, tlu ili zraku. Ova tehnika, poznata kao okolišna DNA (eDNA), već se neko vrijeme koristi u brojne svrhe. Međutim, nedavno istraživanje pokazalo je da je moguće prikupiti eDNA ljudi iz zraka, koristeći iste tehnike koje se koriste za uzorkovanje eDNA iz vode. Ovo otkriće otvara nove perspektive, ali istovremeno i postavlja ozbiljna etička i pravna pitanja.
Tijekom posljednjeg desetljeća, istraživači divljih životinja usavršili su tehnike za prikupljanje eDNA, malih količina genetskog materijala koji ostaju u okolišu. Ova tehnika postala je snažan i jeftin alat za ekologe jer se eDNA može pronaći posvuda – u zraku, vodi, snijegu i čak u šalici kave. Istraživači su je uspješno koristili za otkrivanje invazivnih vrsta, praćenje ranjivih ili tajnovitih populacija divljih životinja te čak za otkrivanje vrsta za koje se smatralo da su izumrle. Također se primjenjuje u sustavima nadzora otpadnih voda za praćenje virusa COVID-19 i drugih patogena.
U novoj studiji objavljenoj u časopisu Nature Ecology & Evolution, znanstvenici su demonstrirali da je moguće prikupiti eDNA ljudi iz zraka koristeći filtre za zrak koji se obično koriste za hvatanje čestica DNA u zraku. Analizom prikupljenih uzoraka, uspjeli su identificirati ljudsku DNA iz zraka prostorija, kao i DNA životinja poput miševa i štakora. Ova metoda slična je onoj koju koriste istraživači za otkrivanje prisutnosti riba i drugih organizama u rijekama ili jezerima.
Studija je obuhvatila prikupljanje uzoraka zraka iz četiri različita grada u SAD-u, a znanstvenici su uspješno izolirali ljudsku DNA iz njih. Ova tehnika ima potencijalnu primjenu u praćenju prisutnosti ljudi u određenom području, kao i u praćenju širenja zaraznih bolesti. Međutim, unatoč potencijalnim koristima, stručnjaci upozoravaju na moguće opasne zloupotrebe ove tehnologije.
Jedna od najznačajnijih zabrinutosti je vezana uz privatnost i zaštitu podataka. eDNA može sadržavati osjetljive informacije o zdravlju, podrijetlu i identitetu pojedinaca ili populacija, uključujući rasnu i etničku pripadnost. Prikupljanje i analiza ljudske eDNA mogu dovesti do neželjenog otkrivanja ovih informacija. To postavlja etička pitanja o pravima pojedinaca čija je DNA slučajno ili namjerno prikupljena iz okoliša.
U studiji koju su proveli Whitmore i suradnici, pokazano je da je moguće izvući informacije o medicinskom stanju i porijeklu ljudi na temelju njihovih genetskih varijacija. No istraživači su istaknuli da bi ova metoda mogla biti zloupotrijebljena od strane kriminalaca, policije, tajnih službi, osiguravajućih društava i drugih zainteresiranih strana. Stoga je nužno regulirati i nadzirati korištenje eDNA u istraživanju i forenzici.
Etička pitanja koja proizlaze iz otkrića o prikupljanju eDNA uključuju pravo na pristup i korištenje ljudske eDNA, pitanje pristanka od strane pojedinaca čija je DNA prikupljena iz okoliša, zaštitu privatnosti i identiteta tih osoba te sprečavanje diskriminacije ili stigmatizacije na temelju genetskih informacija. Također je važno osigurati točnost i pouzdanost analize eDNA te uravnotežiti interese različitih dionika u društvu, uključujući istraživače, javnost, vlade i industriju.
S druge strane, postoji i niz pravnih pitanja koja se javljaju kao posljedica ovih novih tehnika. Pitanja uključuju zakonske okvire koji se primjenjuju na prikupljanje, pohranu, obradu i dijeljenje ljudske eDNA, usklađivanje nacionalnih i međunarodnih propisa o genetskoj privatnosti, definiranje vlasništva i odgovornosti nad ljudskom eDNA te rješavanje potencijalnih sukoba ili sporova koji proizlaze iz korištenja eDNA. Transparentnost i odgovornost u korištenju eDNA također su ključni elementi koji trebaju biti uzeti u obzir.
S obzirom na navedene izazove, potrebno je regulirati primjenu tehnologije eDNA kako bi se osigurala zaštita privatnosti, prava i dostojanstva ljudi čija je DNA dio okoliša. Multidisciplinarni pristup koji uključuje znanstvenike, etičare, pravnike, političare, građane i druge dionike u društvu od vitalne je važnosti. Važno je uspostaviti jasne smjernice, standarde i protokole za korištenje eDNA u istraživanju i forenzici kako bi se osigurala pravedna i etička primjena tehnologije.
Edukacija javnosti o prednostima, rizicima i mogućnostima eDNA također je neophodna. Promoviranje dijaloga i suradnje između različitih interesnih skupina može pridonijeti razumijevanju, rješavanju konflikata i pronalaženju ravnopravnih rješenja.
Uzimajući u obzir sve navedene čimbenike, tehnologija eDNA može biti izuzetno korisna u očuvanju biološke raznolikosti, istraživanju i praćenju populacija divljih životinja, kao i u praćenju širenja zaraznih bolesti. Međutim, za postizanje tih ciljeva ključno je uspostaviti okvir koji osigurava zaštitu privatnosti, prava i dostojanstva pojedinaca te pravilan pristup i korištenje eDNA. Samo uz odgovarajuću regulaciju i multidisciplinarni pristup možemo maksimalno iskoristiti potencijal tehnologije eDNA uz istovremeno poštovanje etičkih i pravnih načela.
