“Suština programa liječenja ovisnosti o kockanju jest dovesti te ljude dotle da govore istinu. Kada smo to uspjeli, završili smo 90 posto posla”
Građani Bosne i Hercegovine prošle su godine u kladionicama i kockarnicama ostavili gotovo dvije milijarde maraka, a u državi radi više od 2.300 kladionica. Pojedine od njih u Federaciji BiH smještene su tek pedesetak metara od školskih vrata, dok u Republici Srpskoj zakon uopće ne definira koliko moraju biti udaljene od škola. Usporedno s time, maloljetnicima je online klađenje nadohvat ruke, gotovo jednim klikom. O opsegu ovog problema, dostupnosti kockanja djeci, nedostatnom nadzoru i političkoj zaštiti tog posla u emisiji Novi dan govorili su Branka Mrkić iz Detektora i psiholog Marko Romić, koji se liječenjem ovisnika o kockanju bavi više od 15 godina, prenosi Večernji list.
Najmlađi sudionik u skupini za liječenje ove ovisnosti ima tek 16 godina, a neka djeca s kockanjem započinju već u šestom razredu.
Mrkić je objasnila da je istraživanje Detektora u prvom redu bilo usmjereno na to u kojoj je mjeri kockanje dostupno maloljetnicima.
“Nažalost, ono do čega smo došle jest to da je sasvim dostupno, zbog toga što se velik broj kladionica nalazi u blizini škola i zbog toga što maloljetnici mogu kockati i online, bez obzira na to što svaka kladionica navodi da je klađenje osobama mlađim od 18 godina zabranjeno”, kazala je Mrkić.
U sklopu istraživanja razgovarala je i s danas punoljetnim mladima koji su joj ispričali kojim su trikovima kao maloljetnici uspijevali zaobići prepreke pri registraciji za online klađenje.
Kao jedan od problema navela je neujednačene propise te nedostatan nadzor.
U Federaciji BiH zakonom je propisano da kladionice moraju biti udaljene barem 100 metara od obrazovnih ustanova i vjerskih objekata, no novinari Detektora na Ilidži utvrdili su razmak od tek oko 50 metara između škole i kladionice.
“Odgovor je kladionica da su te poslovnice otvorene prije nego što je uvedena ta zakonska odredba”, navela je Mrkić.
Na upit prolazi li takvo opravdanje pred zakonom, odgovorila je kratko:
Marko Romić drži da rasprava o tome treba li kladionica biti udaljena 100 ili 500 metara od škole danas gotovo u potpunosti promašuje bit problema.
“Ja mislim da ta priča o udaljenosti zapravo ima funkciju pomoći kladioničko-kockarskom lobiju da odvrati pozornost od suštine problema”, kazao je Romić.
Kako je istaknuo, i prije nego što se online klađenje masovno proširilo, osoba sklona kockanju bila je voljna prijeći i više kilometara do kladionice.
“Suština je činjenica da mi kao društvo, odnosno naše vlasti koje bi trebale voditi računa o dobrobiti zajednice i posebno mladih, ne samo da ne pokušavaju umanjiti problem nego rade sve suprotno i širom otvaraju vrata djeci u šestom razredu da neometano kockaju, bilo uživo bilo online”, upozorio je.
Prema njegovim riječima, problem seže daleko dublje od samog klađenja.
“Mi zapravo uvodi(mo) jedan oblik funkcioniranja i razmišljanja mladih koji u konačnici destruira i uništava srž života mladog čovjeka, radi dobrobiti jednog vrlo uskog kruga ljudi”, kazao je Romić.
Nejasne nadležnosti i slab nadzor
Istraživanje Detektora razotkrilo je i ozbiljne nejasnoće oko toga tko je nadležan za nadzor maloljetnika u kladionicama.
“Porezna uprava reći će da imaju sporazum s kantonalnim MUP-ovima koji provjeravaju ulaze li maloljetnici u kladionice. Obratila sam se svim MUP-ovima u Federaciji i odgovori su bili različiti. Iz nekih smo dobili odgovor da oni za to nisu nadležni”, kazala je Mrkić.
To, kako je ustvrdila, govori koliko je inspekcijski nadzor nedjelotvoran.
“Maloljetnici svjedoče da bez problema ulaze u kladionice. Mi smo dobivali odgovori da tijekom kontrola nisu zatekli maloljetnike, a svakodnevno čujemo priče da oni ulaze bez problema”, kazala je.
Spomenula je i svjedočanstva prema kojima su neki maloljetnici u kladionicama dobivali promotivne materijale koje su potom nosili sa sobom.
Romić je osobito skrenuo pozornost na posljedice koje patološko kockanje ostavlja na djecu odraslu u takvim obiteljima.
“O tomu se jako malo priča, a po mom mišljenju to je izuzetno važna tema”, rekao je.
Istaknuo je da svakodnevno susreće mlade majke koje se nakon nekoliko godina braka razvode jer im suprug patološki kocka.
“Po nekoliko godina nisu toj djeci imale dati dvije marke ujutro kada idu u školu. Mnoge nisu imale ni za osnovne potrebe, za mlijeko za bebe. Ta djeca svakodnevno su gledala majke kako plaču ili oca i majku kako se svađaju”, opisao je Romić.
Zatim je iznio jednu od najpotresnijih poruka tog razgovora.
“Sinoć su tisuće i tisuće djece u ovoj zemlji legle, ali nisu spavale cijelu noć zato što oca nema kući, a majka plače. Ujutro treba nastaviti živjeti, a oni nemaju minimum sredstava”, kazao je.
Dodao je kako se tako “ogroman broj naše djece uništava vrlo surovo”.
“Ja kažem da bivaju polomljeni kao mlade grane. I to od onih koji su ih donijeli na svijet i koji bi u njih trebali usaditi ljubav prema životu, samopouzdanje i povjerenje”, rekao je Romić.
Romić je ranije proveo istraživanje među osnovcima i srednjoškolcima te, kako kaže, uočio nedvojbenu vezu između obiteljskih odnosa i stavova prema kockanju.
Djeca koja svoju obitelj opisuju kao hladnu, neskladnu i bez potpore imaju, prema njegovim riječima, znatno popustljivije stavove prema kockanju od one koja odrastaju u toplim i podržavajućim obiteljima.
“Najčešće počinje kao čista znatiželja”, kazao je.
Problem dodatno otežava činjenica da su reklame za kladionice posvuda.
“Autobusi koji voze školsku djecu neki su od njih pokretne reklame kladionica. Na medijima djeca stalno vide reklame, a u njima su vrlo poznate i uspješne osobe poput sportaša i glazbenika”, naveo je.
Prema njegovim riječima, djeca prvo primijete da i drugi kockaju i da ponekad netko dobije.
“Kroz neko vrijeme neki zapadnu u probleme, pa počnu krasti. Osnovnoškolci najprije uzmu majci pet ili deset maraka, kasnije mnogo više, počnu krasti iz kuće, prodavati zlatninu”, rekao je.
Kako odrastaju, povećavaju se i njihove mogućnosti dolaska do većih svota novca.
Romić je pojasnio da u posljednjoj fazi patološki kockar više ne kocka zbog dobitka.
“To je bolest u kojoj je jedna od karakteristika da oni jednostavno moraju kockati. Kao što alkoholičar mora piti, tako oni imaju neutaživu potrebu kockati. Više nije bitno je li dobio ili izgubio”, rekao je.
Spomenuo je primjer osobe koja u jednoj večeri može osvojiti 15.000 ili 20.000 maraka, ali već sljedećeg jutra ostaje bez ičega.
“Mogao je vratiti sve dugove, ali to nije učinio”, kazao je.
Oglasi dostupni i 16-godišnjacima
Novinari Detektora u tijeku istraživanja osmislili su profil na Instagramu na kojem su naveli da korisnik ima 16 godina.
“Prikazivali su nam se oglasi i stranice kladionica i kuća koje se bave igrama na sreću, bez ikakvih problema”, kazala je Mrkić.
Jedan dio kladionica blokirao je maloljetnicima pristup sadržaju, dok kod drugih ograničenja gotovo da nije ni bilo.
“Na jednom dijelu njih možete bez problema listati sadržaj, pregledati ga i kladiti se”, navela je.
Nadodala je kako tek kad čovjek počne svjesno pratiti takve oglase postaje jasno koliko je reklamiranje intenzivno.
Romić je oštro kritizirao praksu kladionica i kockarnica da financiraju sportske terene, humanitarne projekte i sigurne kuće.
“Kladionice i kockarnice, po mom mišljenju, licemjerno daju nekakve donacije. Zamislite donaciju za sigurnu kuću, a u sigurnoj kući pola žena slomljenih noseva i kičmi radi kocke njihovih muževa”, rekao je.
Opisao je i slučaj kladionice koja je donirala opremu za školsko igralište, na kojem su naknadno postavljeni njezini logotipi.
Mrkić je iznijela i primjer omladinskog pogona jednog nogometnog kluba u Republici Srpskoj koji nosi ime prema kladionici.
“Djeca treniraju u dresovima na kojima piše ime te kladionice”, rekla je.
Romić tvrdi da kladionice i kockarnice najveći dio zarade ne stječu od povremenih igrača, nego upravo od onih koji su razvili ovisnost.
“Kad bi svi punoljetni građani Bosne i Hercegovine mjesečno davali na kockanje onoliko koliko se daje na režije za jednu četveročlanu obitelj, ja tvrdim da bi 85 do 90 posto kockarnica i kladionica propalo za manje od tri mjeseca”, rekao je.
Prema njegovim riječima, patološki kockari ne troše samo vlastite prihode.
“Potroše svoju i ženinu plaću, očevu i majčinu mirovinu, varaju rođake, prijatelje i kolege, zadužuju se, uzimaju kredite. To su ljudi koji imaju plaću 1.200 maraka, a mjesečno prokockaju 30, 40 ili 50 tisuća maraka”, kazao je Romić.
Zbog toga donacije kockarske industrije smatra iznimno spornima.
“Novac izvučen doslovno iz usta naše djece stavi se na jedno mjesto, a onda se od toga da 10 ili 20 milijuna u nekakve svrhe. To je meni užasno licemjerno”, rekao je.
Politička zaštita i put do rješenja
Mrkić smatra kako je kockarski posao politički zaštićen.
“Tijekom predizborne kampanje, a i sada, političari intenziviraju priču o tomu da su kladionice zlo i da ih treba ukloniti iz školskih dvorišta, a ljudi iz stranaka tih istih političara zaustavljali su promjene u parlamentima, i federalnom i državnom”, kazala je.
Detektor je u istraživanju proučio i kako su pojedine stranke glasale pri odlučivanju o strožem oporezivanju i izmjenama zakona.
Jedan od zakona, kako je spomenuto u razgovoru, čeka dovršetak procedure u Domu naroda još od 2017. godine.
Romić kaže da je liječenje patološkog kockanja teško, ali ostvarivo.
“Prilično je teško, gotovo nemoguće raditi terapiju patološkog kockara, a da se ne uključi obitelj”, rekao je.
Problematično je i to što vrlo malen broj ovisnika sam zatraži pomoć.
“Možda jedan ili dva posto njih dođe samo tražiti pomoć”, naveo je.
Najčešće se, kako kaže, jave onda kada dugovi narastu toliko da ih više ne mogu obuzdati ili kada partnerica s djecom napusti obitelj.
Ipak, istaknuo je da postoje i mnogi ohrabrujući primjeri.
“Mogu sada iz Sarajeva nabrojati barem 30 ljudi s kojima sam radio, koji su kockali 20 ili više godina, a sada ne kockaju deset godina”, kazao je.
Bit liječenja, prema njegovim riječima, jest dovesti ovisnika do toga da prestane prikrivati problem.
“Suština programa liječenja ovisnosti o kockanju jest dovesti te ljude dotle da govore istinu. Kada smo to uspjeli, završili smo 90 posto posla”, poručio je Romić.
Mrkić drži da je prvi korak privesti kraju procedure u parlamentima i usvojiti zakonske izmjene koje godinama stoje.
Uz to, nužno je ojačati inspekcijski nadzor, osigurati stvarnu primjenu postojećih zakona, onemogućiti maloljetnicima pristup kladionicama i online klađenju te pojačati edukaciju u školama.
“Treba na neki način regulirati i marketing, da on ne bude baš toliko intenzivan i sveprisutan”, zaključila je.
Romić je pak poručio da je pomoć dostupna svakome tko je voljan priznati problem.
“Dovoljno je u mobitelu na Google upisati pomoć za liječenje ovisnosti o kockanju i naći će dosta načina. Problem je što ti ljudi rijetko, gotovo nikada, sami traže pomoć”, zaključio je.
Pridružite se WhatsApp kanalu Posušje.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Posušja, Hercegovine, BiH i svijeta. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.
