S dolaskom jeseni i sve češćih kiša otvara se jedno od najdražih razdoblja za sve koji vole brati gljive. Šume širom Bosne i Hercegovine, pa tako i u Hercegovini, pune su raznih vrsta, a neke od njih posebno se cijene u kuhinji. Ipak, poznavatelji upozoravaju kako uz njih niču i vrlo otrovne vrste koje se lako mogu pomiješati s jestivima.
Vrganj
Vrganji spadaju u najpoznatije i najtraženije gljive za jelo. Pravi vrganj (Boletus edulis) prepoznaje se po mesnatom klobuku, čvrstom stručku te cjevčicama s porama na donjoj strani klobuka. Nijansa klobuka može se dosta razlikovati, pa ona sama nije pouzdan pokazatelj za sigurno prepoznavanje.
Lisičarka
Lisičarka, poznata i kao lisičica (Cantharellus cibarius), ističe se žutom do narančastožutom bojom te nepravilnim, nerijetko valovitim klobukom. Na donjoj strani nema uobičajene tanke listiće, već zadebljane račvaste nabore koji se protežu niz stručak. Najčešće se javlja preko ljeta i jeseni.
Sunčanica
Velika sunčanica (Macrolepiota procera) ubraja se u još jednu dobro poznatu jestivu gljivu. Odlikuju je visok i razmjerno tanak stručak, velik klobuk pokriven smeđim ljuskama te prsten na stručku. Niče u šumama, ali jednako tako na livadama i drugim otvorenim prostorima. Pri prepoznavanju valja gledati cijelu gljivu, a ne samo klobuk.
Crna truba
Mrka trubača ili crna truba (Craterellus cornucopioides) svojim oblikom sliči lijevku ili trubi, a nijansa joj se kreće od tamnosive pa gotovo do crne. Jestiva je i cijenjena, a moguće ju je koristiti u svježem ili sušenom obliku.
Kako pravilno brati gljive?
Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u svojem priručniku naglašava da improvizacija pri branju može dovesti do vrlo ozbiljnih posljedica. Savjetuje se brati samo one gljive koje sa sigurnošću poznajemo, zaobilaziti vrlo mlade primjerke kod kojih još nisu izražena tipična obilježja te ne uzimati stare, pljesnive ili promijenjene gljive.
Gljive je najbolje prenositi u prozračnoj košari, a ne ih dulje vrijeme držati u plastičnoj vrećici. Po povratku kući svaki primjerak valja iznova provjeriti, a jelo je poželjno spremiti i pojesti istoga dana.
Najvažnije upozorenje: fotografija nije dovoljna
U BiH niču i vrlo otrovne vrste, među kojima su zelena, bijela i smrdljiva pupavka. Ne postoji jednostavno pravilo kojim bi se dalo odrediti je li neka gljiva jestiva ili otrovna, a razlike među pojedinim vrstama katkad počivaju na sasvim sitnim obilježjima.
Zbog toga gljivu ne valja jesti samo zato što se podudara s fotografijom nađenom na internetu, u nekoj aplikaciji ili priručniku. Ne pomažu ni rašireni „kućni testovi“ s lukom, češnjakom ili srebrnim priborom.
Pravilo za berače stoga je posve jednostavno: ako niste sasvim sigurni koju ste gljivu ubrali – nemojte je jesti.
