Generacija Z, rođena između 1997. i ranih 2010-ih, suočava se s izazovom kakav u modernoj povijesti obrazovanja nije zabilježen – vidljivim padom školskih postignuća. Na to upozorava neuroznanstvenik dr. Jared Cooney Horvath, koji je o toj temi govorio i pred nadležnim odborom američkog Senata.
Prema njegovim riječima, ne radi se o lijenosti ni o manjku truda, nego o promijenjenom načinu učenja i stalnoj izloženosti ekranima koja utječe na mozak u razvoju.
Zaustavljen višegodišnji napredak
Više od stotinu godina svaka je nova generacija u prosjeku ostvarivala bolje rezultate u čitanju, pamćenju i rješavanju problema. Taj je trend, pokazuju podaci međunarodnih testiranja, prekinut s generacijom Z.
Analize upućuju na pad koncentracije, pismenosti, matematičkih vještina i tzv. izvršnih funkcija, pa čak i prosječnog kvocijenta inteligencije. Riječ je o sposobnostima koje su ključne ne samo za školski uspjeh, nego i za svakodnevno donošenje odluka te emocionalnu samokontrolu.
Od dubinskog čitanja do brzog “scrollanja”
Promijenio se i način na koji mladi primaju informacije. Umjesto dugog i usredotočenog čitanja, sve češće konzumiraju kratke videozapise, sažetke i natuknice.
Dubinsko učenje traži vrijeme, ponavljanje i trud. Suprotno tome, brzo “prelistavanje” sadržaja potiče skakanje s teme na temu, što može oslabiti pamćenje i otežati rješavanje složenijih zadataka.
Sve manje djece čita iz užitka
Podaci Nacionalnog povjerenstva za pismenost iz 2024. pokazuju da tek svako treće dijete rado čita u slobodno vrijeme, dok ih svakodnevno čita oko 20 posto. U časopisu iScience objavljeno je istraživanje prema kojem je navika svakodnevnog čitanja u posljednja dva desetljeća pala za više od 40 posto.
Istodobno, djeca i mladi velik dio budnog vremena provode pred ekranima – i u školi i kod kuće. Iako digitalni alati nude brz pristup informacijama, stručnjaci upozoravaju da ne potiču uvijek dublje promišljanje i koncentraciju.
Problem nije tehnologija, nego način korištenja
Horvath ne zagovara odbacivanje tehnologije, nego umjerenost i jasne granice. Smatra da problem nastaje kada digitalni alati zamijene misaoni napor.
Podaci iz više desetaka zemalja pokazuju da intenzivna digitalizacija nastave nije nužno donijela bolje rezultate. Njegov rad usmjeren je na primjenu znanstvenih spoznaja u učionicama – s manje oslanjanja na ekrane, a više na koncentrirano razmišljanje i raspravu.
Može li se trend preokrenuti?
Stručnjaci vjeruju da je promjena moguća, ali zahtijeva aktivnu ulogu roditelja i nastavnika. Djeci su potrebni knjige, vrijeme za razmišljanje i čak – dosada, koja potiče kreativnost.
Ograničavanje vremena pred ekranima tijekom učenja, poticanje čitanja i nagrađivanje truda, a ne samo brzine, mogu pomoći u jačanju koncentracije. Cilj nije povratak u prošlost, nego uravnotežen odnos prema tehnologiji.
Posušje.info
