Uslijed pretjerane izloženosti ekranima djeca mogu razviti obrasce ponašanja nalik onima koji se dovode u vezu s poremećajem iz autističnog spektra. Prema izvješću organizacije Save the Children, koje je obuhvatilo 1203 učenika u dobi između devet i 11 godina na području USŽ-a i BPŽ-a, više od 70 % djece svaki dan koristi internet.
Pametni telefoni, tableti i televizori danas su gotovo nezaobilazan dio djetinjstva, no koliko sati mališani provedu zureći u ekrane sve češće nadilazi okvire roditeljske brige i postaje pitanje javnoga zdravlja. Opsežno novo međunarodno istraživanje utvrdilo je vezu između pojačane izloženosti ekranima i slabijeg školskog uspjeha, lošijih jezičnih sposobnosti te izraženijih emocionalnih, ponašajnih i socijalnih poteškoća kod djece i mladih.
Radi se o sveobuhvatnoj analizi koja je objavljena u stručnom časopisu JAMA Pediatrics, a koja je ujedinila nalaze 23 meta-analize i podatke o više od 2,8 milijuna djece iz 64 države. Stručnjaci su obradili djecu i adolescente do 18. godine života, pri čemu su rezultati otkrili da je gledanje sadržaja na ekranima povezano s nižim cjelokupnim akademskim rezultatima i slabijim jezičnim vještinama. Uz to, zabilježena je i veća pojavnost internaliziranih problema, poput emocionalnih teškoća, kao i eksternaliziranih obrazaca, odnosno problema u ponašanju. Osobito je važno da je pojačana izloženost ekranima dovedena u svezu i s poteškoćama u odnosima s vršnjacima, piše Večernji.ba.
Što se tiče korištenja društvenih mreža, i tu je uočena poveznica s višom razinom internaliziranih problema. Unatoč tome, istraživači ističu da takvi nalazi upućuju na povezanost, no ne potvrđuju da su upravo ekrani sami po sebi neposredan uzrok svih spomenutih teškoća. Na razvoj djeteta djeluju mnogobrojni čimbenici, počevši od obiteljskog okruženja i stila odgoja pa sve do socijalnih prilika, spavanja, tjelesne aktivnosti i kakvoće sadržaja koji dijete prati. Ovaj je problem naročito osjetljiv kod najmanje djece, kod koje se temeljne jezične, motoričke i socijalne sposobnosti oblikuju kroz izravnu komunikaciju, igru i druženje s odraslima. Jedna ranija meta-analiza 42 studije također je potvrdila da je veća količina vremena pred ekranom povezana sa slabijim jezičnim vještinama, a da su kvalitetniji obrazovni sadržaji te zajedničko gledanje s roditeljima povezani s boljim jezičnim ishodima.
Da nije riječ isključivo o globalnoj pojavi, upozoravaju i domaći stručnjaci u BiH. Oni skreću pozornost na sve veći broj djece koja imaju poteškoće u govorno-jezičnom razvoju, kao i na probleme s pažnjom, koncentracijom, emocionalnom regulacijom te obradom informacija. U uporabi je i pojam “pseudoautizam” kojim se opisuje stanje djece koja zbog snažne izloženosti ekranima mogu ispoljavati ponašanja nalik onima koja se povezuju s poremećajem iz autističnog spektra. Ipak, nužno je istaknuti da pseudoautizam ne predstavlja službenu dijagnozu autizma niti upućuje na to da su ekrani uzrok autizma. Iz Zavoda za javno zdravstvo FBiH poručuju da za autizam ne postoji jedan utvrđeni uzrok te da u njegovu razvoju sudjeluju raznovrsni genetski i okolišni čimbenici. Koliko je problem s ekranima izražen u BiH, pokazuju i istraživanja o ponašanju djece u digitalnom svijetu. Izvješće Save the Childrena, koje je obuhvatilo 1.203 učenika u dobi od devet do 11 godina na području USŽ-a i BPŽ-a, otkrilo je da više od 70 % djece internet koristi na dnevnoj bazi, ponajviše za igranje i društvene mreže, dok je obrazovna svrha znatno rjeđa.
Otprilike trećina djece izjavila je da internet koristi uz slab ili nikakav roditeljski nadzor. Kod djece nešto starije dobi situacija je još zabrinjavajuća. Jedno istraživanje provedeno u BiH na 1.024 mlade osobe u dobi od 14 do 19 godina utvrdilo je da oko 40 % ispitanika ima teškoća s kontroliranjem trajanja uporabe pametnog telefona, a da je kod 17,19 % njih zamijećena visoka razina gotovo svih promatranih pokazatelja problematičnog korištenja pametnog telefona. Kada dijete sate i sate provodi uz mobitel ili tablet, nije riječ samo o satima provedenim pred ekranom. Jednako je bitno ono što se u tom razdoblju ne odvija – izostaje razgovor s roditeljem, igra s drugom djecom, trčanje, penjanje, crtanje, čitanje ili učenje kroz izravno iskustvo. Baš zato stručnjaci upozoravaju da se problem ne smije svesti na puko pitanje koliko je minuta dnevno dijete provelo pred ekranom. Presudni su dob djeteta, sadržaj koji prati, način uporabe, nazočnost roditelja, ali i hoće li ekran istisnuti san, kretanje, igru i komunikaciju. Ekran stoga može poslužiti kao koristan alat za učenje, komunikaciju i razonodu, no kada postane nadomjestak za gotovo sve ostale aktivnosti, posljedice se mogu početi nazirati upravo ondje gdje ih roditelji najmanje očekuju – u govoru, pažnji, školskom uspjehu, ponašanju, odnosima s vršnjacima i emocionalnom razvoju djeteta.
Pridružite se WhatsApp kanalu Posušje.info i među prvima saznajte najvažnije vijesti iz Posušja, Hercegovine, BiH i svijeta. Kanal možete napustiti u svakom trenutku.
