Dok se svijet ubrzano razvija, od ratovanja dronovima do sve šire primjene umjetne inteligencije, u jednom dijelu Bosne i Hercegovine ljudi i danas žive u potpunom mraku. Riječ je o povratničkom selu Očijevo nadomak Bihaća, gdje su svijeće i baterijske svjetiljke i dalje dio svakodnevice. Struje ovdje nema gotovo tri desetljeća, a mještani još čekaju odgovor na pitanje kada će je konačno dobiti.
U selu danas živi dvadesetak ljudi. Vodu koriste iz bunara, dok tijekom zime dodatni problem predstavljaju loši putevi. Solarni paneli koje su dobili pomažu tek djelomično, prema pisanju portala vecernji.ba.
Mile Rodić, povratnik u Očijevo, ispričao je potresnu obiteljsku priču. „I ja donesem ocu taj televizor, nažalost, on je umro već prije 10 godina. Živio je nekih 17 godina bez struje, čekajući da upali taj TV, nikada nije doživio taj trenutak. Majka je nakon oca živjela još 10 godina, ni ona nije dočekala struju“, kazao je. Bez električne energije stanovnici ne mogu koristiti ni osnovne kućanske uređaje, pa svakodnevni život prilagođavaju uvjetima koji su za većinu ljudi nezamislivi.
„Kakva je ovo civilizacija. Vi u 21. stoljeću živite pod lampom. To je za mene kao da mi je netko kaznu stavio pod grlo“, opisala je Ljubica Tankosić, također povratnica u selo. Rodić upire prstom u nebrigu nadležnih: „Zar je moguće, Martin Brod ima struju, sve to okolo ima, a mi nemamo.“
Povratnici tvrde da su se za rješavanje problema obraćali na više adresa. Za elektrifikaciju sela potrebno je izgraditi novu infrastrukturu, a procijenjena vrijednost projekta danas iznosi preko dva milijuna maraka. „Procjena te investicije je oko dva milijuna i 400.000 KM. Što se tiče elektrifikacije, procedura je definirana Memorandumom o razumijevanju i suradnji u elektrifikaciji povratnika“, pojasnio je Dženat Pjanić, direktor Podružnice Elektrodistribucije Bihać.
Prije nekoliko godina elektrifikacija Očijeva bila je gotovo upola jeftinija. Danas su troškovi veći, a broj stanovnika manji. Ipak, kako naglašavaju mještani, struja nije pitanje komfora, već osnovni uvjet za normalan život.
