Na trpezama u Bosni i Hercegovini nerijetko završava meso koje je bilo u zamrznutom stanju čak i do godinu dana. Muka je u tome što takvo meso treba „osvježiti“ različitim aditivima i fosfatima, a te tvari mogu ugroziti zdravlje ljudi.
Količine mesa koje ulaze u Bosnu i Hercegovinu ruše sve dosadašnje rekorde, prenosi Večernji.ba.
Iz službenih statistika vidljivo je da se u razdoblju od svega šest godina uvoz svinjetine uvećao za gotovo 70 posto. Uvoz junetine također bilježi rast, premda ne u tolikom omjeru, no i to farmerima izaziva veliku zabrinutost. Iz Vanjskotrgovinske komore navode brojke prema kojima je tijekom 2019. godine u BiH stiglo približno 15 milijuna kilograma, a lani čak 25,3 milijuna kilograma svježeg, rashlađenog i smrznutog svinjskog mesa. Uzgajivači svinja u zemlji tvrde kako stanje nikada dosad nije bilo ovako loše.
Ističu da smo do prije tri-četiri godine domaćim uzgojem namirivali oko 30 posto vlastitih potreba, dok danas pokrivamo tek 15 do 20 posto onoga što traži tržište u BiH.
Poručuju kako će, ako se ovakav uvoz mesa ne prekine, i ono malo preostalih uzgajivača zatvoriti svoje svinjce. Za ilustraciju, kilogram tovljenika u Srpskoj trenutačno vrijedi oko 3,3 KM, a kilogram svinjske plećke tijekom akcija u trgovinama, kako upozoravaju, moguće je kupiti već za 3,5 KM.
– Dotjerani smo do samog ruba opstanka, ali država nas ne čuje. Godinama tražimo uvođenje zaštitnih mjera, ali ništa od toga – kaže predsjednik Uzgajivača svinja Srpske Mišo Maljčić za Srpskainfo.
Naglašava kako je izvan svake pameti činjenica da je cijena kilograma uvezenog mesa gotovo dosegla cijenu kilograma žive vage domaćih tovljenika.
– Ovdje nešto debelo ne štima. Cijena tovljenika je zabrinjavajuće niska, a mi nikada nismo bili ovako nekonkurentni – upozorava Maljčić, koji je u više navrata naglasio da je BiH praktički „kanta za smeće“ za Europu.
– U BiH se koristi meso zamrznuto i do godinu dana. Problem je što se to meso mora „osvježiti“ raznim aditivima i fosfatima, koji mogu biti opasni po zdravlje ljudi. Također, meso koje je dugo zamrznuto, pa se odmrzne, osjeti se na hladnjaču jer poprimi miris od dugog stajanja. To meso u Europi daju kućnim ljubimcima – upozorio je Maljčić.
Prema njegovim riječima, već tešku sliku u svinjogojstvu pogoršava i loša godina za kukuruz.
– Dobar dio prinosa kukuruza je propao zbog suše, što znači višu cijenu sirovine. A kombinacija proizvodnje jeftinog mesa sa skupom sirovinom nije moguća. Također, smanjenje proizvodnje u EU izravno će utjecati i na BiH, koja je sve ovisnija o uvozu – naglašava Maljčić te upozorava da mnogi zbog teškog stanja u domaćem svinjogojstvu odlaze sa sela.
– Nitko nema taj luksuz raditi s gubicima. Zato ne čudi što iz godine u godinu bilježimo sve manju proizvodnju, a bojim se da će u budućnosti biti gore – poručuje Maljčić.
Iz Republičkog zavoda za statistiku dolaze podaci prema kojima je stočni fond u Srpskoj 2019. godine brojao oko 515.000, dok je lani pao na tek 357.000 svinja. Time je broj svinja smanjen za gotovo trećinu.
Problem nekonkurentnosti pogađa i one koji uzgajaju junad.
Za primjer, u trgovinama u Srpskoj kilogram uvoznih telećih rebara stoji 14 do 15 KM, a kilogram žive vage lošije teladi vrijedi oko 15 KM.
Uzgajivači se pitaju kakve je kvalitete meso koje pristiže iz Europe, s obzirom na to da mu je cijena poravnata s cijenom žive vage.
– Činjenica je da je gotovo izjednačena cijena kilograma žive vage teladi i uvozne teletine. Primjera radi, kilogram žive vage teladi kreće se oko 15-17 KM, a kilogram uvozne teletine je oko 15 KM. Naravno da će svaka klaonica radije kupiti jeftino meso, ne ulazeći u to kakve je kvalitete. A cijena govori sve. S druge strane, mi ne možemo prodati svoju robu, tako da ne treba čuditi što ljudi odustaju od uzgoja i gledaju kako spasiti glavu – poručuju farmeri.
Podsjetimo, poljoprivrednici iz BiH u više su navrata od državnih vlasti zatražili da se uvedu carine od 10 posto na svježe i rashlađeno goveđe i svinjsko meso, uz pristojbu od 1,5 KM za kilogram uvezenoga svinjskog te 2,5 KM za kilogram uvezenoga goveđeg mesa.
